“Kako i David proglašuje blaženim onoga komu Bog uračunava pravednost bez djela: Blago onima kojima su oproštena bezakonja i kojima su pokriveni grijesi! Blago onomu komu Gospodin zaista neće uračunati grijeha!” (Rimljanima 4,6-8)
Rabini su smatrali da svaki grijeh predstavlja dug pred Bogom dok svako pravedno djelo pridonosi povećanju naših zasluga pred Bogom. Dok prikupljanje dobrih djela čini da se gradi most koji nas povezuje s Bogom, nagomilavanje dugova nas razdvaja od Njega.
Prema tome, zamisao o moralnoj odgovornosti bila je Hebrejima poznata. Isus se poslužio ovom dobro poznatom idejom o moralnoj odgovornosti i idejama koje su s njome povezane kako bi nam rekao da se obratimo Ocu i tražimo da izbriše naše dugove. Razmislite o tome! Sama je zamisao prilično drska. Drsko je kada dužnik traži od povjeritelja da mu oprosti dug. Međutim, Isus nas poziva da upravo s tom drskom idejom izađemo pred Boga.
Osim toga, Novi zavjet kaže da nam je Bog i više nego spreman oprostiti dugove zato što nas voli i zato što smo prihvatili Njegovu ljubav u obliku žrtve Isusa Krista. Bog oprašta dugove svima onima koji traže oprost od Njega, To je čudo milosti. Bog nam ne daje ono što smo zaslužili. On nam daje ono što nam je potrebno.
Zanimljivo je da Luka u svojoj verziji Očenaša upotrebljava riječ grijeh (Luka 11,4) umjesto riječi dug, koju nalazimo kod Mateja. Grijesi, naravno, predstavljaju djela koja smo učinili, dok dugovi predstavljaju djela koja smo propustili učiniti. I na taj način božanski oprost obuhvaća sve naše grijehe. Ono prema dvjema verzijama Očenaša pokriva i ona djela koja smo svjesno učinili protiv Boga i bližnjih, kao i ona koja smo propustili učiniti.
Ukratko, sve svoje grijehe možemo donijeti do podnožja križa.
Hvala Ti, Bože, što hrabro možemo izaći pred Tebe. Hvala Ti što ćeš uvijek oprostiti svima koji traže oprost. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)