„Toga dana – riječ je Jahve nad Vojskama – uzet ću te, Zerubabele, sine Šealtielov, slugo moja – riječ je Jahvina – i stavit ću te kao pečatnjak, jer tebe izabrah – riječ je Jahve nad Vojskama.“ (Hagaj 2,23)
Kršćani su Kristovi dragulji. Oni trebaju sjati za Njega blistavim sjajem šireći svjetlo Njegove ljepote. Njihov sjaj zavisi od toga koliko su izbrušeni. Oni sami odlučuju hoće li biti izbrušeni ili će ostati nebrušeni. Ali svaki koji je proglašen dostojnim mjesta u Gospodnjem hramu, mora se podložiti procesu brušenja. Bez brušenja, koje obavlja Gospodin, ne mogu odražavati više svjetla od običnog šljunka.
Krist kaže čovjeku: „Ti pripadaš meni. Ja sam te otkupio. Sada si samo grubi kamen, ali, ako dođeš u moje ruke, ja ću te izbrusiti i sjaj kojim ćeš zablistati služit će na čast mojem imenu. Nitko te ne može uzeti iz moje ruke. Ja ću te učiniti svojim posebnim blagom. Na dan mojega krunjenja, ti ćeš biti dragulj u mojoj kruni radosti.“ Božanski Radnik gubi malo vremena na bezvrijedni materijal. On brusi samo dragocjeno kamenje po ugledu na kamenje ugrađeno u palače (Psalam 144,12), uklanjajući sve grube uglove. Ovaj proces je težak i naporan; ranjava ljudski ponos.
Krist udara duboko u iskustvo koje je čovjek u svojoj samodovoljnosti smatrao završenim uklanjajući svaku oholost iz njegovog karaktera. On uklanja suvišnu površinu i stavljajući kamen na kolo za brušenje, obrađuje ga tako da svaka neravnina potpuno nestane. Onda, podižući dragulj prema svjetlu, Učitelj vidi u njemu odraz svojeg lika i proglašava ga dostojnim mjesta u svojem kovčegu. „Toga dana – riječ je Jahve nad Vojskama – stavit ću te kao pečatnjak, jer tebe izabrah.“ Neka bude blagoslovljeno iskustvo, ma koliko grubo, koje daje novu vrijednost kamenu i pomaže mu da blista živim sjajem!
Bog neće dopustiti da ijedan od Njegovih radnika iskrena srca bude ostavljen da se sam bori protiv nadmoćnog neprijatelja i bude pobijeđen. On čuva kao drago kamenje svakoga čiji je život sakriven s Kristom u Bogu. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)