„Tako neka se svijetli svjetlost vaša pred ljudima, da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega na nebesima.“ (Matej 5,16)
Za osobu koja se odrekla sebe postoji prednost u prihvaćanju Kristove pravde. Postoje dva vida Kristove pravde – prvi, Kristova uračunata pravda za prošli život i drugi, Kristova dana pravda za danas. Ima ljudi koji su prihvatili Kristovu pravdu za svoj prošli život, a nisu se odrekli sebe i prihvatili Kristovu danu pravdu. Moguće je prihvatiti jednu a ne i drugu, i u tom slučaju imamo opet, u mnogo podmuklijem obliku, oslanjanje na spasenje djelima.
Iako vjerujem u križ i Kristovo završeno djelo, koje je dovoljno da me spasi, ako se nisam odrekao pokušaja da promijenim svoj život, pokušaja da proizvedem pravu poslušnost, i svojom vlastitom snagom primoravam samog sebe da pobijedim, i dalje sam žrtva spasenja djelima. Prihvaćanje Njegove pravde na oba područja je ogromna prednost koju ne možemo zanemariti ili zaobići u velikoj temi spasenja vjerom u Krista. Cilj kršćanskog života je ostvarenje Kristovog karaktera u Njegovim sljedbenicima. Cilj tog života je i donošenje rodova Bogu na slavu.
Da li je cilj kršćanskog života odraziti Kristov karakter tako da se na kraju dobiva spasenje? Ne. On se vodi zbog toga da slava i čast pripadne Bogu. U Mateju 5,16 Isus objašnjava da su rodovi pravde tu da se kroz njih proslavi Bog. Ivan 15,8: „S tim se proslavlja Otac moj, da rodite rod mnogi i budete moji učenici.“ Ivan 17,10: „Sve, što je moje, jest tvoje, i što je tvoje, jest moje, i ja se proslavih u njima.“
Krist se proslavlja u nama. Naša djela, naše posvećenje, naša poslušnost, naše pobjede, ništa od toga nije tu zbog toga da nas spasi i dovede do praga neba, već da donese slavu Bogu. Ako je neko nezainteresiran doprinijeti Božjoj slavi, možemo se ozbiljno pitati da li može očekivati i samo spasenje. Posvećenje znači imati Krista u životu.
Što je namjera ovog ulaženja Krista u naš život? Ono je tu da donese slavu Bogu. Na taj način drugi su u stanju vidjeti Krista u nama. Postoji nešto veće od sigurnosti našeg spasenja, a to veće je davanje slave Bogu dok dijelimo s drugima Njegovu ljubav. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)