„Uza Zakon! Uza svjedočanstvo! Tko ne rekne tako, zoru neće dočekati.“ (Izaija 8,20)
Svi vjerski učitelji, bez obzira jesu li samo vjernici ili i propovjednici, trebaju biti stavljeni na doktrinarnu kušnju Božje Riječi. Mi moramo slušati otvorenih očiju i ušiju i ono što je bilo rečeno i ono što nije bilo rečeno. Većina od nas može prepoznati otvorenu herezu kad je čuje.
Međutim, otvorena hereza nije način djelovanja vukova u janjećoj koži. Oni nam prilaze s cijelim nizom biblijskih tekstova. Gledaj što ti imam reći! Sve što govorim ima biblijsku potvrdu! I mi smo impresionirani. Oni znaju svoj posao.
Ali, pričekajmo malo. Čini se da ti ljudi govore prave stvari, no je li je ono što govore i pravilno uravnoteženo? Propovijedaju li oni cijelu Božju Riječ ili samo ono što se slaže s njihovim pogledima? Što su izostavili? Koja biblijska učenja izbjegavaju? Lukavost lažnih učitelja nije uvijek u onome što govore. Ona je često upravo u onim nevidljivim nitima koje ne spominju.
Na primjer, dok lažni učitelji često imaju mnogo reći o ovom ili onom grijehu, oni mnogo puta propuštaju spomenuti silu grijeha koja nas zarobljuje. I tako ostavljaju dojam, upotrebljavajući izabrane biblijske tekstove, da čovjek može savladati grijeh, samo ako se dovoljno trudi. Oni propuštaju govoriti o potpunoj bespomoćnosti svih nas i o našem potpuno beznadnom položaju. Posljedica takvih učenja je teološka orijentacija oslanjanja na ljudske napore.
Drugi ističu božansku ljubav toliko da potpuno zanemaruju Njegovu pravednost, a ima i onih koji odbacuju ili zakon ili milost. Oni koji govore u Božje ime moraju iznositi pravu istinu.
Doktrinarna je proba način kako u praksi možemo primijeniti Isusov savjet da okušamo proroke po njihovim rodovima.
Pomozi nam, Oče, da bolje proučavamo Bibliju tako da možemo razlikovati istinu od zablude. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)