„Ovoga Bog desnicom svojom uzvisi za vladaoca i spasitelja, da dadne Izraelu pokajanje i oproštenje grijeha.“ (Djela 5,31)
Moj brat i ja u srednjoj školi stanovali smo u istoj sobi. To je bilo dosta neobično pošto smo se do tada međusobno zadirkivali. Naši roditelji brinuli su se da nikad nećemo odrasti. Međutim, kad smo došli u internat, postali smo vrlo bliski. Psiholozi kažu da moraš nekoga voljeti da bi se protiv njega borio – jer inače ne bi trošio vrijeme na njega! Izgleda da je to kao korijen ležalo ispod naših sukoba. Kad smo postali cimeri u internatu, bilo nam je lakše izaći na kraj jedan s drugim.
Obično smo svakog petka popodne temeljno čistili sobu. Jednog tjedna trebao sam otkucati svoj rad na vrijeme, pa sam se nalazio stvarno u velikom poslu, kad je ušao moj brat.
„Brzo! Požuri!“ rekao je, „trebamo očistiti sobu!“
A ja sam odgovorio: „Ti ćeš je spremiti. Ja ne mogu. Prezaposlen sam!“
I ponovo smo preuzeli stari oblik rasprave. Tada se on smirio i rekao: „U redu. Sasvim je na mjestu. Razumijem te. Mora da si preopterećen. Teško ti je. Očistit ću sobu. Sretan sam što to mogu uraditi za tebe. Sam ću to srediti. A ti samo nastavi i završi svoj rad.“
To je slomilo moje srce! Ostavio sam svoj rad i pomogao mu čistiti sobu. Posle toga često smo jedan prema drugom postupali na taj način. Bio je to jedan drugačiji, zabavniji način. To je jednostavan primjer koji prikazuje činjenicu da ako vam se netko ne suprotstavlja, nego vam pruža dokaze prihvaćanja s ljubavlju, može vas zadobiti. Zar ne?
„Dobrota“ mog brata navela me da mu pomognem očistiti sobu. Biblija kaže (Rimljanima 2,4) da nas dobrota Božja na pokajanje vodi. Kad govorimo o Božjoj dobroti, trebamo shvatiti da je ona stvarna – nije izmišljena. To je jedina vrsta stvarne dobrote koja postoji. Da li tražite stvarno pokajanje? Dolaženjem Kristu, proučavanjem Njegovog karaktera, djela i života, razumjet ćemo Njegovu veliku ljubav i stalno prihvaćanje, i biti povedeni do pokajanja. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)