„Po predznanju Boga Oca, posvećenjem Duha, na pokornost i škropljenje krvlju Isusa Krista: Milost vam i mir u punini!“ (1. Petrova 1,2)

Istina nikad ne bi smjela biti podložna sudovima našeg iskustva. Da su braća Wright sve sudili prema iskustvu, nastavili bi proizvoditi bicikle. Ali oni su rekli: „Mora da je moguće nešto što još nismo vidjeli“, i zahvaljujući njima, danas imamo ogromne avione, koji su u svojoj unutrašnjosti duži od dužine njihovog prvog leta.

To što je poslušnost moguća, što je ona neophodna i što je poslušnost Božji cilj za svakoga od nas, ne bi nas trebalo obeshrabriti. Možda ste i vi, kao i ja, bolno svjesni činjenice da niste savršeno poslušni sve vrijeme. Ali to što griješimo i padamo nema ničeg zajedničkog sa istinom da Bog posjeduje silu koja nas može sačuvati da ne griješimo. Poslušnost je moguća. Moguća je jedino vjerom. To je istina zato što vjera nije samo stav uma, već povjerenje zasnovano na odnosu sa nekim tko je dostojan povjerenja.

To je istina zbog naše grešne prirode. Odvojeni od Isusa mi nemamo pravde, a samo povezanošću s Njim postajemo učesnici Njegove pravde. Poslušnost je moguća samo vjerom i zbog prirode predanja (Bogu). Kad smo suočeni sa svojom bespomoćnošću kao grešnici, naša jedina mogućnost je da se povjerimo Božjoj kontroli. Poslušnost se javlja samo vjerom i zbog toga što se, sve dok se nismo predali Božjoj kontroli, nalazimo pod kontrolom sotone. Ne postoji neko tlo između, neutralni teren, na kome možemo voditi svoj život. Nalazimo se ili pod Božjom kontrolom ili pod kontrolom neprijatelja.

Poslušnost se javlja samo vjerom zato što je poslušnost plod vjere a plod je uvijek spontan, uvijek rezultat nečeg drugog. Plod se nikada ne postiže teškim naporima da bi se proizveo. Plod se javlja iz povezanosti sa čokotom. I, na kraju, poslušnost je javlja samo vjerom zbog Isusovog primjera. Dok ovisimo potpuno od Njega, kao što je On ovisio od svog Oca, poslušnost koja se pokazala u Njegovom životu vidjet će se, isto tako, i u našem životu. Poslušnost nije uzrok našeg spasenja iako mu je preduvjet. Ona je rezultat. Dok dan za danom promatramo Isusovu ljubav, mijenjamo se u Njegovo obličje. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)