„Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja. A to i jesmo! Zato ne poznaje svijet nas jer njega nije upoznao.“ (1. Ivanova 3,1)
Neka nitko ne pomisli da se ponižava kada postane Božje dijete. Samo se jedinorođeni Božji Sin ponizio. Ostavivši svoj sjaj, svoje veličanstvo, svoje vrhovništvo, odjenuvši svoju božansku narav u ljudsku da bi svojom ljudskom naravi mogao dodirnuti ljudski rod dok bi se svojom božanskom naravi vezao uz božansko, On je došao na ovu Zemlju radi nas i pretrpio smrt na križu.
Krist je prinio beskrajnu žrtvu. On je dao svoj život za nas. On je na svojoj božanskoj duši ponio posljedice prekršaja božanskog Zakona. Odlažući svoju vladarsku krunu, On se spustio, korak po korak, na razinu grešnog čovječanstva. Visio je na križu na Golgoti umrijevši radi nas, da bismo mi mogli dobiti vječni život. Zar vam izgleda malo što je morao izdržati sve to da bismo se mi mogli nazvati sinovi Božji? Zar vam izgleda malo da postanete članovi vladarske obitelji, djeca nebeskog Kralja, baštinici besmrtne baštine?
Božja dobrota je tako beskrajna da nas je zaslugama Isusa Krista ne samo poštedio, već nam je i oprostio, opravdao nas; Kristovom pravednošću uračunao nam je pravednost, uzdigao nas je i oplemenio posvojivši nas kao svoju djecu. Mi smo postali članovi vladarske obitelji, djeca nebeskog Kralja. On je uzdignuo muškarce i žene iz njihovog poniženog položaja i oplemenio ih u pravednosti. On ih naziva svojim draguljima, oni su Njegovo posebno blago. Oni su trofeji Njegove milosti i sile, Njegove veličine i obilja slave.
Oni zato ne pripadaju sebi jer su kupljeni, putem posebne Kristove službe pomirenja došli su u neposrednu Kristovu blizinu i uspostavili najsvetiji odnos s Isusom Kristom. Oni se nazivaju Njegovom baštinom, Njegovom djecom, udovima Kristova tijela, Njegovo meso i Njegove kosti; da, oni su se povezali s Gospodinom uspostavivši s Njime uski odnos. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)