“U one dane, a i kasnije, bijahu na zemlji divovi.” (Postanak 6,4 — VB)
Prvi ljudi na Zemlji primali su pouke od beskonačnog Boga koji je stvorio svijet. Oni koji su primali znanje neposredno od beskrajne mudrosti nisu oskudijevali u znanju. … U današnje vrijeme ima mnogo pronalazaka i otkrića, strojeva koji ubrzavaju rad, koje ljudi u davna vremena nisu imali. Nisu im bili potrebni. …
Pretpotopni ljudi živjeli su nekoliko stotina godina i smatrani su mladima sa stotinu godina. Ovi dugovječni ljudi imali su zdrav razum i zdravo tijelo. …
Bilo je i mnogo divova, ljudi visoka rasta i velike snage, poznatih po svojoj mudrosti, vještih izumitelja prekrasnih i umješnih djela, ali njihova krivnja zbog popuštanja uzdama pokvarenosti bile je razmjerna njihovoj vještini i umnim sposobnostima. Bog je ove pretpotopne ljude obasuo bogatim darovima, ali oni su iskoristili Njegovu darežljivost da proslave sebe i pretvorili je u prokletstvo usmjeravajući svoju ljubav na darove umjesto na Darodavca.
Njihove misli postale su iskvarene zato što su isključili Boga iz svojih planova i nisu primali Njegove savjete. Svoju mudrost upotrebljavali su za ono što im Bog nikada nije rekao, činili su zlo. … (Ellen G. White, Borba i hrabrost)