“1 ne samo to. Dičimo se u Bogu po Gospodinu našemu Isusu Kristu po kojem zadobismo pomirenje.” (Rimljanima 5,11)
Kršćani se diče, zar ne? Ja sam vidio neke kršćane koji su doista jadno izgledali.
Dičiti se vrlo je važan glagol u prvoj polovini Rimljanima 5. poglavlja. U Rimljanima 5,3 oni se diče i u nevoljama, a u današnjem retku se diče jer su već “zadobili pomirenje” i zato što je punina njihovog spasenja na kraju vremena zajamčena (10. redak). Ako su i njihove nevolje povod za dičenje, onda kršćani imaju mnogo toga čime se trebaju dičiti.
I radost je vrlo važna riječ u Poslanici Rimljanima. U Rimljanima 14,17, na primjer, Pavao nam kaže da se “kraljevstvo Božje ne sastoji u jelu i piću, nego u pravednosti, miru i radosti po Duhu Svetom”. On se u Rimljanima 15,13 moli da nam Bog dadne “potpunu radost i mir”, a u 32. retku piše da se nada veselo doći Rimljanima. Onda u Rimljanima 16,19 on kaže rimskoj crkvi da se “raduje” zbog njihove poslušnosti Bogu.
Radost i dičenje su u središtu Pavlovog nauka. Oni su, kako ih on razumije, prirodni odgovor na naše prihvaćanje Evanđelja, Radosne vijesti o spasenju u Kristu. On čak radost stavlja na drugo mjesto (odmah nakon ljubavi) na svom popisu rodova Duha Svetog u Galaćanima 5,22.23.
Ako Pavao tako odlučno naglašava radost i dičenje, pitam se zašto mnogi kršćani izgledaju tako jadno. Promatrajući neke od njih, pomislili biste da je neraspoloženje znak posvećenja. A njih nikako ne biste mogli vidjeti kako se raduju u crkvi. Jednu od propovijedi koju najviše volim propovijedati u crkvi nosi naslov: “Nije grijeh smiješiti se u crkvi”.
Zašto se kršćani, ili takozvani kršćani, ne raduju i ne diče više? Današnji redak podrazumijeva da će se oni dičiti kada shvate da su već spašeni u Kristu. Možda oni koji se ne diče nisu shvatili ono što Pavao tako žarko želi objasniti u Rimljanima 3, 4 i 5 — da su oni koji su prihvatili Krista već opravdani, pomireni s Bogom, i posjeduju jamstvo o uskrsnuću sve dok vjerom žive u zajednici s Bogom kroz Krista. Budući da su već prešli iz smrti u život, kršćani ne mogu a da se ne diče. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)