“Jer su Makedonija i Ahaja odlučile pružiti neku pomoć siromašnima medu svetima u Jeruzalemu.” (Rimljanima 15,25)
Možda je najrašireniji problem u crkvi Pavlovog vremena bilo nacionalno i religijsko pitanje između kršćana iz židovstva i kršćana iz neznaboštva. Napetost između ovih dviju skupina promatramo u cijeloj Poslanici. Pavao je sve učinio kako bi objasnio djelovanje spasenja, kako ono obuhvaća obje skupine na istom temelju i kako je povezano sa Starim zavjetom, patrijarsima i starozavjetnim zakonom.
Pavao, apostol neznabožaca, bio je u samom središtu sukoba između ovih dviju skupina vjernika. Učinio je sve kako bi pomogao kršćanima iz židovstva da uvide kako kršćanstvo i spasenje milošću kroz vjeru dotiče i moralni i obredni zakon. Poslanica Rimljanima je izvrstan primjer pažljivog pristupa ovom trajnom problemu.
Apostol je činio sve što je mogao kako bi ujedinio ove dvije skupine dok je istodobno ostao vjeran istini Evanđelja. Jedan od njegovih najboljih pokušaja približavanja bila je opipljiva pomoć kršćana iz neznaboštva njihovoj židovskoj braći i sestrama. Pavao je, imajući ovaj cilj, razvio opsežan program prikupljanja darova i pomaganja siromašnima u Jeruzalemu u crkvama iz neznaboštva koje je on osnovao.
Odsječeni od uobičajenog izvora židovske pomoći zbog svojih novih vjerovanja, kršćani u Jeruzalemu su iskusili siromaštvo od prvih dana postojanja crkve (Djela 6). Mnogi su vlasnici prodali svoja imanja kako bi olakšali situaciju (Djela 4,34-47), ali to je bilo samo privremeno rješenje.
Pavao svojim planom ispunjava ovu prazninu. Ali za apostola ovaj plan je bio više od pukog ispunjavanja tjelesnih potreba, to je bio plan za izgradnju jedinstva u crkvi. To je bilo presudno za duhovno zdravlje osoba s obiju strana rasne crte razdvajanja.
Zato kada Pavao kaže da su neznabošci dali dar, on rabi riječ koja zapravo znači “zajedništvo”. On je zapravo rekao da ovi darovi nisu bez osjećaja. Naprotiv, bio je to vanjski izraz duboke ljubavi koja kršćane povezuje u jedno tijelo, crkvu.
Crkva koja se i dalje suočava s raznim unutarnjim napetostima još uvijek treba ovakav duh. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)