„…po onoj mjeri vjere, koju mu je Bog udijelio.“ (Rimljanima 12,3)
Odrastao sam u propovjedničkom domu. Moj otac je obično posuđivao od majke, iz kuhinje, mjerice – jednu veliku od litre i drugu od decilitra. Nosio bi ih na propovjedaonicu i govorio: „Pretpostavimo da Bog meni udijeli mjeru vjere i da vama – nekome od vas – udijeli mjeru vjere. Pretpostavimo da je tom nekome dao mjeru u ovoj maloj posudi a meni u ovoj većoj. Zar bi to bilo pošteno?“
Sveto pismo kaže da je Bog svakome dao mjeru vjere! Dao nam je dovoljno vjere za početak. Dao nam je svima mogućnost da povjerujemo u nešto što nismo vidjeli. Međutim, to nije spasonosna vjera.
Da bismo imali spasonosnu vjeru moramo imati više od onoga što nam je Bog dao za početak. To je dobro objašnjeno u knjizi Odgoj, od Ellen G. White: „Vjera koja nas osposobljava da primimo Božje darove, i sama je dar, od kojega je izvjesna mjera usađena u svako ljudsko biće. Ona raste kad se vježba u primanju Božje riječi. Da bismo ojačali vjeru, moramo je često dovoditi u dodir sa Riječju.“ (str. 226).
Jeste li ikad pomislili da je put vježbanja vjere tražiti da Bog odgovori na naše molitve sa velikim zahtjevima? Jeste li pomišljali da je put vježbanja vjere oslanjati se na obećanja bez obzira da li ih smatramo mogućim ili ne? Možda ste čuli i da je vježba vjere dovesti sebe do mrtve tačke i onda čekati Boga da vas izvuče i otvori vam put?
Nije tako. Pismo nas uči da se vježbanje vjere tiče našeg čestog dolaženja u dodir sa Božjom riječju. To je način na koji se vježba vjera. „Dakle vjera je od propovijedanja, a propovijedanje riječju Kristovom.“ (Rimljanima 10,17)
Što se događa kad dođemo u dodir sa Božjom riječju? Stupamo u vezu sa Osobom – Čovjekom Biblije. Kroz cijelo Sveto pismo – u svakoj knjizi otkriva nam se Čovjek. Njegovo ime je Isus. Dok saznajemo sve više o Njemu, počinjemo upoznavati spasonosnu zajednicu s Njime. Ne postoji nešto takvo kao vjera bez zajednice. Vjera podrazumijeva dvije strane – jedna strana vjeruje drugoj. Kad dolazimo i upoznajemo Isusovu ljubav kroz dodir i razgovore s Njime, kroz Njegovu riječ, vjera u Njega spontano se pojavljuje. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)