“Dok su oni tako putovali, uđe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: “Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne. Odgovori joj Gospodin: ‘Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.'” (Luka 10,38-42)
Vjeruje se da je izvorni biblijski grad Betanija, dom Marije, Marte i Lazara, bio smješten na jugoistočnoj padini Maslinske gore, manje od pet kilometara od Jeruzalema. Povjesničari vjeruju da je grad bio prihvatilište za siromašne. Ime mu je izvedeno iz riječi na najmanje dva jezika koje znače “kuća siromaha” ili “kuća siromaštva”.
Prema Bibliji, Marta je primila Isusa i njegove učenike u svoju kuću. To ju je očito pokrenulo u grozničavu aktivnost. Vjerojatno se osjećala preopterećeno jer je morala pripremiti hranu i smještaj za sve te muškarce. Pod stresom, optužila je svoju sestru Mariju da ju je ostavila samu da služi.
Za razliku od “rastrojene” Marte, Marija je shvatila da je ovo prilika života. Mesija, sam Božji Sin, došao je posjetiti njezinu kuću. Mogla je sjediti do njegovih nogu i slušati dirljive istine koje nikada prije nije čula, barem ne onako kako im je Isus govorio.
Kao što je Isus pojasnio sestrama, iako nema ničeg lošeg u služenju, postoji nešto važnije. Ono što je Marta trebala, trebamo i svi mi – više pažnje prema Božjim porukama, porukama koje traju zauvijek. Moramo sjediti do Isusovih nogu i čuvati svaku Njegovu riječ. (Amazing Facts Daily Devotional)