„A ja vam kažem da će svaki koji se gnjevi na brata svojega ni za što, biti kriv sudu…“ (Matej 5,22)
Dok sam jednom poučavao u našoj srednjoj školi neki biblijski predmet, primijetio sam da se dvoje mojih učenika u posljednjoj klupi ljube. Bio sam duboko uvrijeđen i ljut. Izgubio sam strpljenje. Prvo, nisam mislio smiju to raditi za vrijeme nastave, a drugo, to se negativno odražavalo na procjenu mojih sposobnosti kao nastavnika. Trebali su biti tako opčinjeni mojim izlaganjem da nemaju vremena za ljubljenje! U svom umu, u mašti, otišao sam do mjesta na kojima su sjedili i udario im glave jednu o drugu. (To ne bi bilo tako lako ostvarivo, jer je bilo suviše malo prostora između njihovih glava!)
Ipak, nisam slijedio svoju prvu misao i nisam je ostvario. Bio sam kušan. Prepoznao sam iskušenje. I zato što nisam ovisio o Božjoj sili u tom trenutku, čak iako sam bio usred poučavanja biblijskog predmeta, sagriješio sam. Podlegao sam iskušenju. Pomislio sam da je to sjajna misao. Odgovorio sam na prijedlog svog uma. I planirao sam ga ostvariti. Međutim, nisam ga ostvario. Bio sam u stanju suzdržati se i ne biti nasilan. U stvari, kontrolirao sam svoje postupke tako dobro da nitko u razredu, koliko je meni poznato, nije nikada saznao da sam bio ljut. Nisam ostvario ono što sam smislio zato što sam znao da uprava škole ne bi bila previše oduševljena mojim novim načinom rada kad bi za njega saznala. A nisam bio siguran ni da bi to išta dodalo mojoj povezanosti sa ostatkom razreda. Ali ipak, sagriješio sam.
U Božjim očima udario sam njihove glave jednu o drugu! Nisam iskusio pobjedu iako sam bio u stanju kontrolirati svoje vanjske postupke.
Kad govorimo o potrebi da se pobjeda dogodi u unutrašnjosti da bi uopće bila pobjeda, ne ohrabrujemo ljude da idu okolo i rade sve što im se sviđa čekajući da ih Bog promijeni u unutrašnjosti. U nekom smislu to možda i nije opasnost, zato što postoji dovoljno sebičnih razloga za dobro izvanjsko ponašanje.
Ako netko posjeduje jaku volju, neće izabrati da završi u zatvoru, ili pokvari svoj dobar glas, bez obzira kako u Božjim očima izgleda prava pobjeda. Ipak je veoma važno shvatiti da je jedina stvarna pobjeda ona koja proističe iz unutrašnjosti. Tada ćemo razumjeti da za svaku svoju pobjedu ovisimo o Njemu, i da se one javljaju kao rezultat našeg zajedništva sa Njim. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)