“Ta cjelokupno stvorenje ustrajno iščekuje ovo objavljivanje sinova Božjih.” (Rimljanima 8,19)

Današnji redak je zanimljiv jer ide korak dalje od uobičajenog naglaska na ljudska bića i usredotočuje se na stvaranje. Zato, Pavao zaključuje, ne čekaju samo ljudi na Božju slavu već i napaćeno stvorenje.

Ali, možda se pitamo, što Pavao misli riječju “stvorenje”? John Murray, nakon što je istaknuo da ovu riječ moramo tumačiti u kontekstu Rimljanima 8,20-23, primjećuje da dobri “anđeli nisu obuhvaćeni jer oni nisu podložni ispraznosti i ropstvu pokvarenosti. Sotona i demoni također ne mogu biti obuhvaćeni jer se ne može smatrati da oni traže očitovanje sina Božjeg i neće sudjelovati u slobodi slave Božje djece. Božja djeca nisu obuhvaćena jer se ona razlikuju od stvorenja (u 22. i 23. retku)… A nevjerno čovječanstvo ne može biti obuhvaćeno jer željno očekivanje nije njihovo obilježje.”

Zato riječ “stvorenje” ovdje označava sva stvorenja osim čovjeka za koja Pavao kaže da sa “žudnjom iščekuju” (DF) ili “ustrajno iščekuju” (KS) Božje objavljivanje svojoj djeci. Onda, kao što i pisac Psalama i proroci oslikavaju zemlju kako tuži, a po gorama, pašnjacima i dolinama “svagdje klicanje, pjesma” (Izaija 24,4; Psalmi 65,12.13), Pavao personificira ostatak stvorenja kako bi svojim čitateljima prenio “kozmičko značenje čovjekovog pada u grijeh i preobrazbu vjernika u slavi”. Grijeh je, kao što Rimljanima 8 jasnije razlaže nego bilo koji drugi dio Biblije, utjecao na sve stvorenje. Zato to nije samo čovjekov problem.

Što to ostatak stvorenja čeka? Objavljivanje Božje djece. Pavao je jasno rekao u Rimljanima 8,14-17 da su kršćani već djeca Božja. “Ali”, kao što ističe Douglas Moo, zbog “iskustva patnje (18. redak) i slabosti (26. redak) kršćani, kao i drugi ljudi, u ovom životu ne izgledaju kao sinovi Božji. Posljednji dan javno će očitovati naš stvarni status.”

Drugim riječima potpuno otkrivenje Božje djece dogodit će se prilikom drugog dolaska kada će Krist doći da ih povede kući i okruni njihov novi status.

Kakav će to slavan dan biti! Cijelo Sveto pismo upućuje na njega.  (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)