“Ne vrijedi li: ‘Činimo zlo da bude dobro’, kako nam neki klevetnički pripisuju i tvrde da mi to naučavamo? Oni zaslužuju kaznu.” (Rimljanima 3,8)

“Jeftina milost! Kako to divno zvuci, da je spasila jadnika poput mene! Bijah izgubljen, ali sada sam spašen milošću i mogu griješiti koliko god želim!”

Ovo nisu točne riječi pjesme. Ali odražavaju izopačenje koje je opisano u četvrtom prigovoru Pavlovom nauku koji nalazimo u današnjem tekstu. Ljudi koji slijede Pavla vjerujući da se samo milošću spašavamo te da ljudske zasluge ne igraju ulogu u dobivanju spasenja zaključuju da nema veze griješimo li ili ne.

Čini se da su neki Pavlovi suvremenici, između onih koji su mu se protivili, upravo ovo zaključili. Njegovi protivnici, izvještava Pavao, “klevetnički pripisuju” njemu nauk da kršćani trebaju što više griješiti kako bi im Bog mogao dati što više milosti i tako primio što veću hvalu i čast što je spasio tako jadne grešnike.

Apostol odbija odgovoriti na tako glupu i nepoštenu optužbu. Sve što on kaže jest da će oni koji izopačuju njegov nauk na tako nepošten način primiti zasluženu osudu.

Ali to ne znači da on nema odgovor. Naime on će se upravo ovim problemom baviti u 6. poglavlju Poslanice Rimljanima u kojem povezuje Božju milost s kršćanskim načinom života. Ali prije nego što stigne do tog objašnjenja, on treba detaljnije objasniti svoje razumijevanje pravednosti po vjeri; to je zadaća kojom će baviti od Rimljanima 3,21 do kraja 5. poglavlja.

Pavao je u stvarnosti vjerovao u “skupu milost”. Dietrich Bonhoeffer, koji je svoje kršćanstvo platio životom jer se protivio Hitleru, pomaže nam da vidimo da je cijena Božje milosti doista visoka. Ona je skupa “jer je Boga stajala života Njegovog Sina”. “Skupa milost je blago skriveno u polju i zbog toga čovjek rado prodaje sve što ima… Skupa milost suočava nas s milostivim pozivom da slijedimo Isusa.” Bonhoeffer je to ovako rekao: “Kada Krist pozove čovjeka, On ga poziva da dođe i umre.” Slijeđenje Isusa promijenit će svaki vid njegovog života. Skupa milost zahtijeva da predamo sve zbog Isusa dok odgovaramo na Njegovu ljubav i predajemo Mu svoj život kako bismo činili Božju volju. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)