“Neka se svatko pokorava višim vlastima, jer nema vlasti osim od Boga. I one koje postoje, od Boga su uspostavljene.” (Rimljanima 13,1)
Pavao u Rimljanima 12,1.2 raspravlja o preobraženom životu kršćanina u stvarnom svijetu svakidašnjeg življenja.
Do sada je apostol raspravljao o vjernom, ali i krotkom korištenju Božjih darova (3. do 8. retka), karakteristikama istinske ljubavi (9. do 16. retka) te odnosu kršćanina prema onima koji mu nanose zlo (17. do 21. retka). Pavao prikazuje radikalan način života koji na zlo uzvraća dobrom i drugima ukazuje čast više nego sebi. Ovakvi stavovi su stavovi kraljevstva. Oni odražavaju preobrazbu koja se događa u srcu, umu i životu novorođenog kršćanina. Apostol se nije šalio ili koristio slikoviti govor kada je govorio o kršćaninu kao “živoj žrtvi”. Detaljno opisujući što znači biti kršćanin u teškim situacijama, on progovara onima koji su opravdani milošću i stoga imaju nova načela koja ih vode u novi način života.
Pavao nam u Rimljanima 13,1-7 daje četvrtu pouku o življenju preobraženim životom. Ovaj put on razmatra stav kršćanina prema građanskim vlastima.
Jedna od najočitijih pouka u današnjem retku jest da su kršćani obvezni poslušati građanske vlasti jer ih je Bog uspostavio. Čini se da Pavao ovim retkom zagovara stav da je bolja loša vlast nego nikakva.
Upravo ova misao je, čini se, glavna pouka knjige o Sucima. Suci 19 do 21 sadrže jednu od najgorih priča u Bibliji. Priča o zabludjelom “svećeniku” sadrži ubojstva, seksualno zlostavljanje i mnoštvo nastranosti. Pročitajte je ako imate vremena. A kada to učinite, zamijetite da je ova cjelina uokvirena istom mišlju: “U to vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu” (Suci 21,25; 19,1). Suci 21,25 ide dalje i dodaje ključnu primjedbu ove knjige: “… i svaki je živio kako mu se činilo da je pravo”.
Građanske vlasti možda nisu savršene, ali i to je bolje od anarhije. Bog ih je uspostavio za dobro čovječanstva. Bez građanske vlasti život se odvija po zakonu džungle. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)