„Čekaj Gospoda, budi utješen i hrabra srca: čekaj Gospoda!“ (Psalam 27,14)
Jedna od najvažnijih tajni, koja je pomogla nekima od nas da imamo puniji i značajniji život molitve, jeste jednostavno prestati sa žurbom! Bog razgovara s nama na dva načina. On nam govori kroz svoju Riječ, ali nam govori i kroz molitvu. Bog ima načina povesti naše misli ili nas okružiti osvjedočenjem koje djeluje na um, samo ako smo voljni pred Njim čekati i dati Mu priliku da to učini.
Cjelina molitve nije dotrčati u Njegovu prisutnost, izreći ono što nam je na umu, i zatim požuriti i otići. Kad ste završili razgovor s Bogom o onome što ste čitali u vremenu za razmišljanje i molitvu, kad ste rekli svoje zahtjeve i molbe i završili svoj govor, ostanite gdje ste. Ne skačite i ne jurite na posao ili u školu! Ostanite u Njegovoj prisutnosti. Ostanite otvorenog uma za vijest koju vam Sveti Duh možda želi priopćiti. Slušajte! Dozvolite Bogu da vam u tom vremenu usadi misli koje će vam možda trebati toga dana. Dajte mu priliku da vas podsjeti na pojedinosti koje biste inače zaboravili.
Dozvolite mu da vam se neposredno obrati, dajući Mu mirne trenutke u kojima će vam moći usmjeriti pažnju na ono što On smatra važnim.
Pokušaj opisivanja ovog koncepta ponekad je malo težak, ali vjerujem, kad se to dogodi i kad ostanete na svojim koljenima pošto ste završili molitvu, da će vam Bog moći progovoriti na oba načina, mnogo više nego što Mu to često dozvoljavamo. Iskrena molitva dovodi nas u vezu sa umom Beskonačnoga. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)