“Zato odbacite laž i ‘govorite istinu svaki sa svojim bližnjim’, jer smo udovi jedni drugih!”(Efežanima 4,25)
Priča se da je neki misionar u Poljskoj prije mnogo godina pošao kupiti gusku za ručak. Zapazio je da je trgovina u koju je ušao vrlo čista i uredna i da su izložene guske uhranjene i zdrave.
Misionar je upitao vlasnika da li se bori za svoje spasenje. Njegove su oči zablistale i njegove se usne radosno nasmiješile kada je odgovorio: “Da, vjerujem u spasenje. Prije nekoliko godina upoznao sam Isusa Krista kao svog Spasitelja!”
“Da, ali kako znate da ste spašeni?” – upitao je misionar.
“Po tome što se moj život potpuno promijenio. Kad prodajem guske, točno ih mjerim i ne stavljam prst na vagu. Sve je sada pošteno. Čak se i moja vaga obratila Bogu.”
Ta me priča podsjeća na savjet koji je Bog uputio ljudima preko Mojsija: “U torbi nemoj nositi dvojak uteg, veći i manji. U svojoj kući opet nemoj držati dvojaku efu: veću i manju. Neka ti je uteg potpun i točan, i neka ti je efa potpuna i točna. Ta Jahvi je, Bogu tvome, odvratan tko to čini, tko god čini nepravdu.” (Ponovljeni zakon 25,13-16)
Kršćanstvo unosi promjenu u naš život. Kao kršćani za koje je istina samo istina, mi kažemo da kad je što stvarno tako, i ne kada to nije. Mi nemamo neka dvostruka mjerila i dvostruki moral, koji dopuštaju nepošteno ponašanje i nepoštene riječi, ovisno o okolnosti ili društvu u kojemu se nađemo.
Isusove misli o zakletvama obuhvaćaju mnogo više od prisega. One se odnose na sve naše riječi. One znače da ne upotrebljavamo uzalud ili olako Božje ime. One označuju, kao i druge Isusove riječi u petom poglavlju Evanđelja po Mateju, da smo prodrli u nove dubine i širine Božjeg zakona i da ne svjedočimo o svom bližnjemu ono što nismo utvrdili kao potpunu, nelicemjernu i nezlonamjernu istinu.
Naravno, jedno je shvatiti značenje Isusovih riječi. Sasvim je nešto drugo ostvariti ih u životu. Danas je najbolji dan da počnemo živjeti i govoriti kao kršćani. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)