„U posljednji veliki dan blagdana stajao je Isus i vikao: Tko je žedan, neka dođe k meni i pije.“ (Ivan 7,37)
Ivanu nije bilo dobro. Usta su mu bila suha i usne ispucale, a imao je i tako jaku vrtoglavicu da je često padao. Kad god se tako osjećao, bio je i vrlo obeshrabren. Jednoga dana odlučio je otići liječniku. Svakako ne mora živjeti tako do kraja života.
Pošto je saslušao simptome, liječnik je klimnuo glavom: „Ivane, tvoj problem je to što si žedan! To je dosta često.“
Milan se osjećao rasterećenim.
„Što bih trebao uraditi?“ pitao je.
Liječnik se zavalio u svoju stolicu. „Trebao bi prvo odlučiti što ti najviše smeta. Možda suha usta, ispucale usne, ili nešto drugo? Recimo da ti na primjer najviše smetaju ispucale usne. Potrudi se oko njih dok se ne iscijele. Zatim se potrudi oko nečeg drugog. Upotrijebi svu snagu svoje volje. Tu je ključ!“
Ivan se vratio kući, ali poslije nekoliko dana ponavljanja: ne želim ispucale usne, bio je u gorem stanju nego ikada. Pokušao je kod drugog liječnika. Ovaj je bio veoma suosjećajan kad je čuo njegovu priču. „Ne mogu sebi predstaviti zašto vam moj prethodnik to nije rekao!“ uskliknuo je.
„Žednima je potrebna voda!“
„Voda?“ pitao se Ivan u blagoj nesvjestici.
„To ne zvuči loše. Gdje mogu pronaći vodu?“
„Ona se dobiva iz bunara“, odgovorio je liječnik.
Ivan je požurio i pokušavao iskopati bunar. Kopao je kratko pa se onesvijestio. Bilo je očigledno da će umrijeti prije nego što bude u stanju iskopati dovoljno dubok bunar. Ipak je na kraju čuo dobru vijest. Postojao je već iskopan bunar. Sve što je trebalo učiniti jeste otići vlasniku i on će mu dati vode koliko mu treba.
Ivan je otišao do bunara i prihvatio besplatan dar. Sada trči po cijeloj okolini govoreći svakome ovu dobru vijest.
Koliko mnogo nas je u svom kršćanskom životu provelo mnogo vremena pokušavajući prevladati simptome grijeha i pribaviti sebi vodu života. Kad shvatimo da prava upotreba volje leži u dolaženju Kristu, koji je uputio poziv: „tko je žedan, neka dođe; i tko hoće, neka uzme vodu života zabadava,“ mi ćemo pronaći pobjedu koju smo uzalud tražili svojom vlastitom snagom. Nije potrebno da mi kopamo bunar – on je već iskopan. Sve što nam je potrebno jeste da dođemo i prihvatimo bogatstvo Njegove blagodati. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)