„Blaženi oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zakonu Jahvinu!“ (Psalam 119,1)
Bog, veliki vladar svemira, sve je podredio Zakonu. Maleni cvjetić i visoki hrast, zrnce pijeska i silni ocean, svjetlo sunca i pljusak, vjetar i kiša, svi oni slušaju zakone prirode. Međutim, čovjek je podređen višem Zakonu. Njemu je darovan razum da vidi i savjest da osjeti moćne zahtjeve Božjeg velikog moralnog Zakona kojim je izraženo sve što Bog očekuje od svoje djece.
Bog je objavio svoju volju tako jasno da nitko ne treba lutati. On želi da svi pravilno shvate Njegov Zakon i da osjete snagu njegovih načela jer su u pitanju njihovi vječni interesi. Onaj koji shvati dalekosežne zahtjeve Božjeg zakona može shvatiti i ponešto od odvratnosti grijeha. I što su uzvišenije njegove zamisli o Božjim zahtjevima, to će veća biti i njegova zahvalnost za pomilovanje koje mu je ponuđeno.
Grešnik ne može ispuniti Božje zahtjeve u svojoj snazi. On mora zatražiti pomoć od Onoga koji je za njega platio otkupninu.
Krist je naša nada. Oni koji se u Njega uzdaju, bit će očišćeni. Kristova milost i Božja vladavina idu zajedno u savršenom skladu. Kada je Isus postao čovjekova zamjena, milost i istina su se sastali, pravednost i mir se poljubili. Križ na Golgoti svjedoči o ozbiljnosti zahtjeva Božjeg zakona.
Zakon od deset zapovijedi ne smije se promatrati kao da je stao na stranu zabrana, već kao da stoji na strani milosti.
Njegove zabrane su sigurno jamstvo sreće i poslušnosti. Kada ga prihvatimo u Kristu, on u nama izgrađuje neporočnost karaktera koja će nam donositi radost tijekom cijele vječnosti. Poslušnima je on zaštitni zid. U njemu možemo sagledati dobrotu Boga koji je ljude, otkrivajući im nepromjenjiva načela pravednosti, pokušao zaštititi od zala koja nastaju kao posljedica prijestupa. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)