“Treba se više pokoravati Bogu nego ljudima.” (Djela 5,29)
Vijest koju nosimo ne bismo smjeli objavljivati s ustručavanjem. Kao njezini predstavnici, ne bismo je smjeli prikrivati, zatajivati njezino podrijetlo ili njezinu svrhu. Kao ljudi koji su se svečano zavjetovali Bogu, koji su dobili nalog da budu Kristovi glasnici, upravitelji tajni Njegove milosti, dužni smo vjerno objaviti cjelokupni sadržaj božanske poruke. …
Oni koji pokušavaju služiti kao savjest svojih bližnjih, stavljaju se iznad Boga. …
Barjak istine i vjerske slobode što su ga visoko uzdizali utemeljitelji evanđeoske Crkve i Božji svjedoci u prošlim stoljećima, u ovom je posljednjem sukobu povjeren našim rukama. … Mi trebamo priznati ljudsku vlast kao božanski određeno uređenje i poslušnost njoj učiti kao svetu dužnost, unutar njezina zakonita djelokruga. Ali kad se njezini zahtjevi sukobe s Božjim zahtjevima, Boga moramo slušati više nego ljude. Božju riječ treba smatrati višom od ljudskog zakonodavstva. A “tako kaže Gospodin” ne može se zamijeniti riječima “tako kaže Crkva” ili “tako kaže država”. Kristovu krunu treba uzdići iznad kruna zemaljskih vladara. (Ellen G. White, Božja zadivljujuća milost)