„Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga – sve do smrti.“ (Otkrivenje 12,11)
Knjiga otkrivenja obično povezuje riječ “svjedočanstvo” s Isusom. “Svjedočanstvo Isusovo” je i viđenje koje je Ivan dobio (Otkrivenje 1,2). To je u prvom redu razlog što se apostol Ivan nalazi na Patmosu (Otkrivenje 1,9). To je imanje koje je na raspolaganju Ostatku posljednjeg vremena (Otkrivenje 12,17), to je duh koji nadahnjuje proročanstvo (Otkrivenje 19,10). To je pokretačka snaga koja ohrabruje mučenike (Otkrivenja 20,4). Isus svoje svjedočanstvo nudi Crkvama (Otkrivenje 22,16).
Ali, riječ “svjedočanstvo” se može primijeniti i na vjernike. Duše pod oltarom su bile mučene zbog svjedočanstva koje su imale (Otkrivenje 6,9). Dva svjedoka izriču svoje svjedočanstvo prije svoje smrti (Otkrivenje 11,7). A pobjednici postaju pobjednici djelomično i riječju svjedočanstvo svojega (Otkrivenje 12,11). Iako smo slabi i grešni naše svjedočenje je oblikovano po ugledu na Njegovo svjedočenje. Čim saznamo nešto o Isusu mi počinjemo govoriti drugima o onome što znamo.
Na neki način to je kao kada slijepi čovjek vodi drugog slijepog čovjeka! Moj prijatelj Jim Park posjetio je jednoga dana katedralu Svetog Pavla u Londonu. Nakon obilaska trebao se u vrijeme najvećeg saobraćaja vratiti na željezničkom postaju Waterloo. Vodič u katedrali mu je preporučio da pođe autobusom umjesto podzemnom željeznicom i njemu se to učinilo kao dobar prijedlog.
Trebalo mu je nekoliko minuta da pogodi na kojoj strani ulice treba čekati autobus. Konačno, ušao je u autobusu za koji se nadao da je pravi i sjeo očekujući vožnju od dvadesetak minuta ili tako nešto. Nakon nekoliko stanica lijepo obučeni mladi čovjek je ušao u autobus i sjeo pored Jima. Počeli su razgovor i Jim je saznao da Roger radi u glazbeno izdavačkoj kući i da se sada s posla vraća kući. Pošto se Roger nije često vozio tim smjerom, zamolio je Jima da mu pomogne kako bi stigao do željezničke postaje.
Jim je rekao nekoliko riječi o svojoj neupućenosti u londonske saobraćajne gužve, ali je pristao pomoći koliko god može. Na sreću i jednog i drugog treći čovjek ih je poveo od autobusa i doveo do stanice. Roger je smatrao da sam može pronaći svoj vlak, ali mu je Jim želio poslužiti umjesto očiju. Na neki način uspjeli su se brzo probiti kroz mnoštvo i Roger je ušao u vlak koji je upravo polazio.
Bog naravno zna kuda trebamo ići. Od nas bi bilo mudro da Njega pitamo za put na svakom raskrižju i prikažemo Mu sve svoje planove. Kada naučimo više o Njegovoj volji i Njegovim putevima, mi postajemo Njegove oči i uši na Zemlji. Tako stječemo nevjerojatnu prednosti postajemo Njegovi svjedoci. Čineći to, postajemo sve sličniji Njemu.
Gospode, hvala Ti što si mi pokazao put. Želim postati pravi vodič drugima. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)