“Jer misli vaše nisu moje misli, i puti moji nisu vaši puti, riječ je Jahvina. Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.” (Izaija 55,8.9)

Aramejac Naaman pitao je Božjeg proroka kako se može izliječiti od strašne bolesti, od gube. Rečeno mu je da ode i sedam puta se okupa u Jordanu. Zašto nije odmah poslušao upute Elizeja, Božjeg proroka? Zašto je odbio postupiti kako je prorok zapovjedio? Otišao je k svojim slugama gunđajući. Uvrijeđen i razočaran, rasrdio se i u ljutnji odbio postupiti prema jednostavnom savjetu Božjeg proroka. Rekao je: „Gle, ja mišljah izići će preda me, zazvat će ime Jahve, Boga svoga, stavit će ruku na bolesno mjesto i odnijeti mi gubu. Nisu li rijeke u Damasku, Abna i Parpar, bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati da postanem čist?“ Okrenu se i ode odande ljutit. Ali mu pristupiše sluge njegove i rekoše: „Oče moj, da ti je prorok odredio i teže, zar ne bi učinio? A nekmoli kad ti je rekao: Okupaj se, i bit ćeš čist.“ Da, ovaj je veliki čovjek smatrao kako je ispod njegova dostojanstva da se okupa u običnoj rijeci. Rijeke koje je spomenuo i smatrao boljima bile su zaklonjene drvećem i gajevima u kojima su bili postavljeni idoli. Mnogi su se okupljali kraj ovih rijeka i klanjali se svojim idolskim bogovima. Tako se ne bi morao poniziti, jer poslušati jasne prorokove upute zahtijevalo je da ponizi svoje oholo i ponosito srce. Voljna poslušnost donijet će željeni rezultat. Okupao se i ozdravio.

Naši planovi nisu uvijek i Božji planovi. … U svojoj nježnoj skrbi i brizi za nas, Onaj koji nas razumije bolje nego mi sami sebe, često nam ne dopušta da sebično zadovoljavamo vlastite prohtjeve. … Bog traži od nas da se zbog Njega odreknemo mnogih stvari, ali mi se time samo odričemo prepreka na putu na Nebo. …

U budućem životu koji je pred nama bit će razjašnjene tajne koje su nas uznemiravale i donosile nam razočaranje. Tada ćemo uvidjeti da su naše naoko neuslišane molitve i izjalovljene nade bile naši najveći blagoslovi. (Ellen G. White, Borba i hrabrost)