„I vidjeh drugoga jednog anđela gdje uzlazi od istoka sunčeva s pečatom Boga živoga. On povika iza glasa onoj četvorici anđela kojima bi dano nauditi zemlji i moru: Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!“ (Otkrivenje 7,2.3)
Riječi kojima je opisano zapečaćenje u Novom zavjetu imaju mnogostruko značenje. Prije svega, možete zapečatiti dokument kako biste ga zaštitili od neovlaštenog mijenjanja. To isto možete učiniti s grobom ili tamničkom ćelijom. Kada zapečatite dokument ili prostoriju, vi ih na neki način sakrivate: primjeri u Bibliji obuhvaćaju Isusov grob (Matej 27,66), nebesku knjigu, svitak (Otkrivenje 5), sotonino zadržavanje u bezdanu (Otkrivenje 20,3).
Drugo, zapečaćenje može značiti da je netko ili nešto dostojno povjerenja: preporučeno pismo ima pečat koji svjedoči da je sadržaj pisma vjerodostojan ili da je prenesen bez promjene (Ivan 3,33; 6,27; Rimljanima 15,28; 1. Korinćanima 9,2).
Treće, zapečaćenje može značiti da je Bog prihvatio nekoga ili nešto. Gospod zna tko Mu pripada i On takvome daje Svetoga Duha (2. Timoteju 2,19; 2. Korinćanima 1,22; Efežanima 1,13; 4,30). Zapečaćenje se, prema tome, povezuje s obrezanjem u prvom stoljeću (Rimljanima 4,11) i sa krštenjem u drugom.
Zapečaćenje u Otkrivenju 7. poglavlju događa se neposredno prije kraja vremena probe. S Ivanove točke gledišta, zapečaćenje pokazuje kako se ljudi na kraju vremena odnose prema Bogu. U širem smislu, zapečaćenje je pokazatelj da je Bog prihvatio te ljude. „Poznaje Gospodin one koji su njegovi!“ (2. Timoteju 2,19) Novi zavjet, prema tome, ne ograničava zapečaćenje na vrijeme posljetka. Međutim, u Otkrivenju 7. glavi zapečaćenje se zaista događa u vrijeme posljetka. Završno objavljivanje Evanđelja pokreće veliko djelo zapečaćenja u vremenu posljetka.
Ovakav oblik proučavanja ne može biti obavljen bez udubljivanja u tekst. Ponekad je kršćanima neophodno duboko, detaljno istraživanje Pisma da bi shvatili Božje putove. Mi živimo u vremenu koje više cijeni korisnost od učenosti, pa mnogi nemaju strpljenja za proučavanje Biblije koje ne donosi očigledne i brze dobitke.
Međutim, moram reći da takvo proučavanje može pokrenuti veliku radost. Ukoliko kršćani žele shvatiti dubine Božje, ponekad se moraju udubiti u proučavanje, iako im se čini da od toga neće biti neke neposredne koristi. Međutim, dugoročna nagrada za takvo proučavanje je razumijevanje ukupne slike, koja mijenja sve što ste ikada pročitali u Bibliji.
Gospode, hvala Ti za pozive koje nam upućuje Tvoja riječ. Ohrabri me da prihvatim te pozive i pripravim svoj um da shvati svu veličinu Tvoje vječne mudrosti. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)