„A Isus se je molio: Oče, oprosti im; jer ne znadu, što čine!”…“ (Luka 23,34)
Prije mnogo stoljeća, Isus je imao jedan vrlo blizak razgovor sa Ocem. Anđeli su ih pažljivo promatrali. Atmosfera je bila zasićena neizvjesnošću. Svi su se pitali, pošto se grijeh pojavio i Božji prvobitni plan sa svemirom propao, što će Bog poduzeti da ostvari svoje zamisli. Poslije određenog vremena, Isus je došao iz bliske zajednice sa Ocem i pred nebom je otkriveno kako je ponudio sebe da umre umjesto čovjeka.
Bog je dao cijelo Nebo, svog vlastitog Sina, i nije mogao dati više. Tu vidimo Boga i Isusa kako su jedinstveni u namjerama. Zajedno djeluju u planu izbavljenja.
Najbolje otkrivenje Božjeg karaktera dao nam je sam Isus svojim životom i odnosom prema grešnicima dok je živio na Zemlji. On je Hebrejima davao vrijeme milosti i uvijek obnavljao svoje pozive. Oni su se protivili Bogu ubijajući proroke i kamenujući one koji su im bili poslani kao duhovna pomoć. Na kraju, Bog je poslao osobno svog Sina, Isusa Krista, kao najvjerniji izraz samog sebe. „Dajte im još jednu priliku.“
Kakvo iskazivanje milosti! Da smo mi bili na križu, a zli ljudi nas ismijavali, rekli bismo: „Pošalji dvanaest legiona anđela! Pošalji ih! Obračunat ćemo se sa ovim ljudima!“ Ali umjesto toga, Isus izgovara riječi oproštenja: „Oče, oprosti im; jer ne znadu, što čine.“
Čak ni poslije pojave Krista na Zemlji Božje strpljenje sa ljudima se nije iscrplo. Kad je bio odbačen cijeli jedan narod, On je nastavljao moliti pojedince. Svjetlost Božanske slave – šekina – uklonjena je iz hrama, ali Isus je poslao svoje učenike najprije u Jeruzalem iako je ranije izrekao riječi proroštva: „Eto će vam se ostaviti kuća vaša pusta!“
Za vrijeme svih misionarskih putovanja apostola hebrejski narod bio je godinu za godinom obuhvaćen propovijedanjem Evanđelja. Dok je Stjepan bio kamenovan, Sveti Duh sišao je na njega i on se molio za razjarenu gomilu: „Oprosti im! Ne odustaj od pokušaja da ih spasiš!“
Ne dozvoli da ovaj izvještaj ostane samo povijest ljudi Kristovog vremena. Primjeni je na svoj život, na svoju obitelj i one za koje se moliš! Božanski poziv milosti i ljubavi produžava se i danas, svakome koji čuje – svakom srcu. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)