„Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja.” (Rimljanima 8,16)

Još jednom se suočavamo s retkom o dva duha. U ovom slučaju nije teško zaključiti na što se odnose ova dva duha. Sveti Duh „svjedoči” našoj duhovnoj naravi da smo sigurno djeca Božja.

Rimljanima 8,16 sadrži oprečnost u odnosu na petnaesti redak tako što smo prvo oni koji potvrđujemo ili svjedočimo o našem odnosu s Bogom i vičemo “Abba Oče”, dok u šesnaestom retku Sveti Duh svjedoči nama da pripadamo Božjoj obitelji.

Kakvo je to svjedočenje? Čini se da postoje dva vida. Prvi, objektivan element, uzrokuje kod ljudi da se ugodno osjećaju. Oni su čitali svoju Bibliju, razumjeli plan spasenja, prihvatili ga i odlučili živjeti životom u skladu s Božjim načelima. Oni razumski znaju sto znači biti kršćanin. I, naravno, oni vjeruju da ih Sveti Duh vodi u njihovom razumijevanju i predanosti. Ovo razumijevanje pruža im temelj za provjeru subjektivnijih vidova kršćanstva.

Međutim, u učenju da Sveti Duh svjedoči našem duhu da smo djeca Božja nalazimo više od pukog objektivnog elementa. Drugi vid je subjektivan. Ovdje govorimo o nečemu vrlo osobnom a događa se samo između vjernika i Svetog Duha. Postoji istinski duhovni doživljaj Svetog Duha u srcu neke osobe. Ovakva osoba ima snažnu svijest o Božjoj nazočnosti i Božjem posebnom djelovanju na nju. Ona uopće ne sumnja da njezin doživljaj doista dolazi od Njega. Ja sam imao nekoliko ovakvih iskustava koja su mi ostala u sjećanju. Često je riječ o vrlo važnim odlukama u životu za koje sam se molio, uključujući i poziv za moje životno zvanje, preseljenje u novo mjesto ili odabir supruge.

Postoje posebna iskustva u životu kršćanina. Međutim, postoji i opasnost da su subjektivna iskustva lažna. Zato moramo provjeravati duhove (1. Solunjanima 5,19-21). Ali, s druge strane, Bog želi osobno voditi naše živote. Zato se mi i molimo. Slušamo li Njegove odgovore? Duh ponekada svjedoči našem duhu u vezi s dužnostima ili poslom koji trebamo obaviti. On je blizu nas. On je naš Abba.  (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)