“Uistinu, obećanje Abrahamu ili njegovu potomstvu da će biti baštinik svijeta nije dano zavisno od nekog zakona, već od pravednosti vjere.” (Rimljanima 4,13)
Pred nama je vrlo uporan apostol. Pavao jednostavno ne odustaje. On uporno ponavlja svoju tezu da pravednost dolazi samo kroz vjeru. U Rimljanima 4,1-8 on dokazuje da je Abraham stekao svoju pravednost vjerom bez djela. Onda on od 9. do 12. retka pokazuje da je Abrahamova pravednost rezultat vjere bez obzira na obrezanje. A sada, počevši s 13. retkom, on tvrdi da su patrijarhovi blagoslovi ovisili o vjeri a ne o Zakonu. Prije nego što zaključi svoj dokaz, Pavao će pokazati da su milost i Zakon nespojivi za stjecanje Božjih obećanja te da je milost jedina Božja metoda.
Mi na prvi pogled možda očekujemo Pavlovu daljnju uporabu kronološkog dokaza u ovom ulomku. Naposljetku ako Abrahamovi blagoslovi nisu bili posljedica obrezanja budući da je obećanje dobio četrnaest godina prije obrezanja, zar nije jednako tako razumljivo da blagoslovi nisu mogli proizići iz njegovog odnosa prema Zakonu budući da je Bog Zakon dao 430 godina nakon obećanja? Pavao koristi ovaj dokaz u Galaćanima 3. Ali u Rimljanima 4 on slijedi misao koja pokazuje da Božje obećanje počiva na milosti a ne Zakonu.
Misao o obećanju temeljna je u Pavlovom razmišljanju. Naravno, o onom obećanju koje je Bog dao Abrahamu. Ono je dano u tri navrata. Prvo, Abraham će imati velik broj potomaka u mnogim narodima (Postanak 12,2; 13,16; 15,5; 17,4-6, 16-20). Drugo, naslijedit će Kanaan (Postanak 13,15-17; 15,12-21; 17,8) i treće, Abraham će biti sredstvo kroz koje će Bog blagosloviti svijet (Postanak 12,3; 18,18; 22,18).
Ova obećanja su se prenijela na kršćansku Crkvu. Najveće je da će Božja djeca naslijediti zemlju. Isus nam kaže da će doći dan kad će Bog “sve novo učiniti” (Otkrivenje 21,5). Bog će u to vrijeme “otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe” (4. redak).
Crkva još uvijek očekuje potpuno ispunjenje obećanja Abrahamu dok se moli: “Amen! Dođi, Gospodine Isuse!” (Otkrivenje 22,20) (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)