„Uistinu, ja se ne stidim Evanđelja, jer je ono sila Božja za spasenje svakomu vjerniku.“ (Rimljanima 1,16)
Prvo što sam osjetio bio je zasljepljujući bljesak na planini udaljenoj nekoliko kilometara. Nakon toga sam ugledao oblak prašine i krhotina. U tom trenutku prvi zvučni valovi su potresli moj automobil i shvatio sam da sam bio očevidac snažne eksplozije.
Eksplozivno sredstvo je u ovom slučaju bio dinamit. Ova riječ potječe od grčke riječi dunamis što znači „sila“. Pavao rabi ovu riječ u Rimljanima 1,16 u vezi s djelom spasenje. Pavao spominje činjenicu da Evanđelje sa sobom donosi Božju svemoć čija snaga sama može spasiti pojedince od grijeha i dati im vječni život.
Jedan razlog zbog kojeg se Pavao ne stidi Evanđelja jest što njega podupire Božja sila. Jedna misao koju Pavao jasno iznosi u prvom poglavlju Poslanice Rimljanima jest da se ljudi sami ne mogu spasiti od razornog djelovanja grijeha. Bez obzira na uporne pokušaje, oni se ne mogu osloboditi pokvarenosti koja prebiva u samoj njihovoj prirodi.
To je trenutak kada Božja sila djeluje. Bog može učiniti ono što mi ne možemo. I to je radosna vijest.
Cilj Božje sile, tvrdi apostol, jest spasenje, riječ koja znači izbavljenje, očuvanje, spas, oslobođenje. Osnovna je misao da sila Božja u spasenju izbavlja ljude od kazne grijeha.
Spasenje će, među ostalim, izbaviti narod od srdžbe (Rimljanima 5,9), od neprijateljstva prema Bogu (10. redak), od bezvrijednosti (1. Petrova 1,18), od „jarma ropstva“ (Galaćanima 5,1), od demonske opsjednutosti (Luka 8,36), od bolesti (Luka 8,48). Spasenje donosi pomirenje s Bogom (Rimljanima 5,9.10) i obilje blagoslova. Isus je, kaže Matej, došao kako bi svom narodu donio spasenje (Matej 1,23).
Spasenje, kao opće Božje djelovanje, ima prošli, sadašnji i budući vid. U jednom smislu ono je već ostvareno, osigurano Isusovom smrću na križu (Hebrejima 7,27). Ali ono je i sadašnje iskustvo onih koji prihvaćaju Božji dar i uče hoditi s Bogom (Rimljanima 6,1-10). Ipak, spasenje ima i budući vid. Ono neće biti potpuno sve dok Isus ponovno ne dođe na nebeskim oblacima (1. Solunjanima 4,13-18; 1. Korinćanima 15,51-55). (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)