“Kadar si da uzmeš knjigu i da otvoriš njezine pečate, jer si bio zaklan i svojom krvi iskupio Bogu ljude od svakog plemena, jezika, puka i naroda… Dostojno je Janje koje je zaklano da primi moć, bogatstvo, mudrost, snagu, čast, slavu i hvalu.” (Otkrivenje 5,9-12)
Jeste li primijetili da se pjesme u Otkrivenju uglavnom bave božanskom pravednošću i dostojnošću? Proučimo ih! Prva skupina tih doksologija, pjesama u slavu Bogu, nalazi se u petom poglavlju Otkrivenja. U njima se dostojnost Isusa Krista temelji na činjenici da je umro na Golgoti da spasi čovjeka. Druga velika skupina nastaje u vrijeme kada se sedam posljednjih zala izlijeva na Zemlju. Najmanje tri puta slave se Božja pravednost i Njegova istinoljubivost.
“Pravedan si, o koji jesi i koji bijaše, o Sveče, što si ih udario tim kaznama!” – uzvikuje anđeo prilikom izlijevanja trećeg zla. Oltar odgovara uzvikom: “Da, Gospodaru, Bože, Svemogući, istiniti su i pravedni tvoji sudovi!” (Otkrivenje 16,5.7; 15,3.4)
Treći se prizor zbiva prilikom Kristovog drugog dolaska. Devetnaesto poglavlje započinje opisom naroda mnogoga koji govori: “Aleluja! Spasenje, slava i moć pripadaju našem Bogu jer su istiniti i pravedni njegovi sudovi!” (Otkrivenje 19,1.2) Kasnije, u istom poglavlju, Krist je opisan kao jahač na bijelom konju i nazvan “Vjerni i Istiniti; on sudi i vojuje pravedno” (Otkrivenje 19,11).
Zašto ta obuzetost Božjom pravednošću? Odgovor se krije u srži plana spasenja. Ako zakon osuđuje na smrt sve one koji su ga prekršili, kako Bog može spasiti neke grješnike, ali ne i ostale? Zar nije onda i milost (oprostiti nekima krivicu iako su grješnici) krajnje nepravedna, potpuno suprotna pravednosti?
Križ je riješio ovaj naoko nerješivi problem. Budući da je Isus umro za mene i ja sam vjerom prihvatio Njegovu žrtvu, Bog mi je mogao oprostiti i ostati pravednim. Pravda je bila zadovoljena, jer su ispunjeni zahtjevi zakona. Međutim, Bog je mogao biti milostiv prema svima koji su tražili milost, jer je Janje svojom žrtvom platilo traženu cijenu. Zato se križ nalazi u samom središtu naše vjere. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)