„Zar da sudac cijeloga svijeta ne sudi po pravdi?” (Postanak 18,25)
Protiv Pilata, prokuratora Judeje, podigao se ustanak koji je dobivao sve šire razmjere. Uspostavljanje reda i poretka bilo je Pilatu toliko važno da je svojim vojnicima dozvolio da upadnu u hram i pogube galilejske hodočasnike koji su prinosili žrtve Bogu.
Hebreji su pričali Isusu o ovoj nesreći, ne sa izrazom sažaljenja, nego sa dubokim osjećanjem zadovoljstva „što se to nije dogodilo meni, jer to znači da sam bolji i povlašteniji od ljudi kojima se to dogodilo.“ Isus je to dobro znao i zato im je rekao: „Ne, kažem vam, ali ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti.“ (Luka 13,3)
Isus nije nikada ispuštao iz vida Božju pravdu. U stvari veoma je važno prepoznati pravdu i Božji sud. Mi znamo da će doći vrijeme kada milost više neće posredovati za ljude i kad će se izraziti Božja pravda. Biblija opisuje prilike u prošlosti kad Bog „nije sačuvao“, zato što Njegova pravda nije više mogla dozvoliti da i dalje postoje isti uvjeti. Jedna od prilika u kojima Bog „nije sačuvao“ zapisana je u Postanku 18. poglavlju. Abraham, „prijatelj Božji“, pogađao se sa Njim oko sudbine Sodoma. Abraham je sigurno posjedovao duboku zajednicu sa Bogom ljubavi kad se mogao pogađati i raspravljati s Njim na takav način.
Pitao je: „Hoćeš li pogubiti i pravednoga sa nepravednim? Može biti da ima pedeset pravednika u gradu, hoćeš li i njih pogubiti, i nećeš oprostiti mjestu za onih pedeset pravednika što su u njemu?“ Abraham se obraćao Božjoj pravičnosti. Bog je bio strpljiv sa svojim prijateljem, koji je Mu je pokušavao reći što je najbolje uraditi. Zatim je Abraham postao uznemiren. Što ako nema pedeset pravednika? Zato je produžio da se pogađa za još manji broj – 45, 30, 20 i na kraju 10. A Gospod je odgovorio: „Neću ih pogubiti radi onih deset.“
Svima nam je poznat ostatak ovog događaja. Bog je vidio da je pređena granica kod koje se zlu i pobuni ne može dozvoliti da nastave svoje djelo, jer je On zaista Bog pravde. U Sodomi i Gomori nije bilo ni deset pravednih ljudi i morali su biti uništeni. Ali šaka pravednih ipak je bila pošteđena. Bog nije mogao poštedjeti gradove Sodom i Gomor kad je njihova pobuna dostigla određenu točku. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)