„Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu! A onaj prijašnji glas, što ga ono začuh kao glas trublje što govoraše sa mnom, reče: Uziđi ovamo i pokazat ću ti što se ima dogoditi nakon ovoga!“ (Otkrivenje 4,1)
Stigli smo sada do djela Otkrivenja koji komentatora suočava s više problema nego bilo koji drugi dio Knjige – do pečata i do truba. Komentatori su veoma podijeljeni u mišljenjima kako treba tumačiti tekstove u Otkrivenju od 4. do 11. poglavlja. Važno je, dakle, dati im zdravo tumačenje koje se ne zasniva na osjećanjima, na događajima koji se upravo događaju, već na onome što tekst neposredno govori. Jedini siguran način tumačenja je da odredimo, koliko god je to moguće, stvarnu namjeru pisca koju je nagovijestio dok je pisao te redove. Onoliko koliko smo u stanju odrediti piščevu namjeru, dok je pisao original, bit ćemo u stanju i primijeniti njegove savjete na sadašnje vrijeme.
Od 1986. do 199.2 bio sam član Odbora za proučavanje Knjige proroka Daniela i Otkrivenja. Bilo je to bogato i uzbudljivo iskustvo, koje sam stekao u druženju s grupom od 20 do 25 istaknutih teologa iz cijeloga svijeta s kojima sam razmjenjivao ideje o pitanjima koja se tiču Knjige otkrivenja. U razdoblju od tri godine slušali smo šest različitih predavanja o 4. i 5. poglavlju Knjige otkrivenja. Govorili su istaknuti teolozi, izlagali su posebne prilaze tekstu, ali je Odbor odbacio svih šest prilaza. Tako glatko odbacivanje me je zaprepastilo, ali je odbor bio jednoglasan u mišljenje da nijedno ponuđeno rješenje ne proizlazi neposredno iz samog teksta. Za tražili su onda od mene da napišem tumačenje ova dva poglavlja. Zamislite moje zaprepaštenje!
Pročitao sam nekoliko puta grčki tekst 4. i 5. poglavlja. Iznenada sam shvatio da nijedna od ključnih riječi koje bi potvrđivale gledišta ponuđena u predavanjima ne postoji u originalu. Poštovani su teolozi ponudili svoja rešenja, zasnovana na svom mišljenju o tome što se u tekstu događa, ali nije bilo dokaza koji bi ovjerili njihova gledišta. Čitajući i ponovno čitajući tekstove, zaključio sam da se moji stavovi veoma razlikuju od tvrđenja mojih poštovani kolega.
Naše mišljenje o značenju tekstova u Bibliji uopće nije značajno. Važni su Božanska namjera izražena preko pisca teksta i put kojim je otkrivamo. Moramo početi posvećujući sebe Božjoj riječi, bez obzira koje smo mišljenje imali prije početka proučavanja. Moramo zatim posvetiti posebnu pažnju riječima teksta i konteksta, dozvoliti svakoj riječi da odigra svoju ulogu u otkrivanju poruke koju nam je Bog poslao. Jedina istina koja je važna je istina koju nam Bog želi otkriti.
Gospode, kajem se za svaki put kad sam dolazio Tvojoj riječi kako bih potvrdio mišljenje koje sam već imao. Pomozi mi da budem spreman prihvatiti Tvoju mudrost pod Tvojim uvjetima. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)