„Dakle vjera je od propovijedanja, a propovijedanje riječju Kristovom.“ (Rimljanima 10,17)
Što je borba vjere? Apostol Pavao govori o njoj: „Bori se u dobroj borbi vjere, postigni život vječni, na koji si pozvan.“ (1. Timoteju 6,12) Ako se boriš u borbi vjere svom snagom svoje volje, nećeš imati bilo kakav ostatak za nešto drugo. Ako je istina da svaki poraz na strani djece Božje ima svoj uzrok u nedostatku vjere, gdje ćemo onda uložiti svu svoju pažnju i snagu? Potpuno sigurno ne prema vjeri! Ne, nego prema objektu vjere, izvoru vjere koji je Isus Krist.
Zato je tako važno svakog dana uzimati vremena za poznanstvo sa Isusom. Bez vremena za prijateljstvo, za zajednicu, neće biti vjere, neće biti povjerenja. Vjera je najbolje definirana kao povjerenje u Boga.
Ne postoji nešto takvo kao izgrađivanje zajednice povjerenja bez provođenja vremena u zajedništvu. Nitko se ne može upoznati s nekim bez dovoljno vremena za razgovor. Zajedništvo ne može živjeti bez komunikacije, isto kao što ni mi ne možemo tjelesno živjeti bez hrane.
Postoji priča o čovjeku koji je obučavao svog konja da ne jede. Na taj način konj bi mu bio ekonomičniji. Na nesreću baš kada ga je obučio da ne jede, konj je crkao! Ako prestanem hraniti svoje tijelo, moći ću jedno vrijeme živjeti na osnovu onog što sam već pojeo. Jedno vrijeme mogu živjeti na uskladištenim mastima, ali prije ili kasnije past ću iscrpljen na pločnik i to će biti kraj. Isto tako neka osoba, koja je postala kršćanin, i iskusila početak kršćanskog života, može jedno kratko vrijeme izdržati bez uzimanja vremena da nahrani svoju dušu; ali prije ili kasnije past će iscrpljena na duhovni pločnik. Samo stalnim jedenjem Kruha života i pijenjem Vode života naš duhovni život biti će jak i zdrav. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)