„A ti, zašto sudiš brata svoga? Ili ti, zašto prezireš brata svoga? Ta, svi ćemo stajati pred Božjim sudom.“ (Rimljanima 14,10)
Kriticizam je navika da stalno nalazite mane onome što drugi kažu ili čine. To je bolest duha kod koje kritičar arogantno pripisuje sebi superiornost i uzima sebi pravo da osuđuje nedostatke i mane svojih bližnjih“, kaže Douglas Hare.
U svojim izrekama o suđenju drugima (Matej 7,1-5) Isus kaže da uzvišenija pravednost njegovog kraljevstva (Matej 5,20) zahtijeva odlučnu borbu protiv kušnje da drugima sudimo oštrije nego sebi.
A ipak, koliko je lakše na druge primjenjivati oštrija mjerila. Sjećam se kako mi je supruga pomagala u pisanju referata dok smo još bili studenti. Imali smo dva pisaća stroja i trudili se da rad završimo na vrijeme. A onda se pojavio problem. Stranice koje je ona pisala nisu bile dovoljno dobre. Greška ovdje, greška tamo. Postao sam vrlo ljut. Međutim, brzo sam se smirio kad se pokazalo da na mojim stranicama ima još više grešaka.
Gospode, pomozi mi da se izliječim od ove bolesti duha!
Unatoč Isusovom pozivu da budemo savršeni (Matej 5,48), nitko nije savršen. Mi se moramo potruditi da očistimo svoj život prije no što budemo sposobni da drugima dijelimo svoje ljubazne savjete. Pa i tada, naši ljubazni savjeti moraju biti izrečeni u duhu nježnog strpljenja koje je Krist pokazao prema nama.
U svjetlosti Isusovih riječi, uvijek sam oprezan prema onima koji su stručnjaci u kritiziranju drugih, posebno kada pritom pokazuju aroganciju ili sarkazam. Farizejsko ponašanje kao da ponovno oživljava u onim samosvjesnim pravednicima koji su, po svom mišljenju, otišli dalje i postigli više od drugih u svom kršćanskom životu. Takvo ponašanje zaboravlja i na slabosti ljudske naravi i na veličinu božanske milosti. Svakome bi od nas bilo potrebno da bude skromniji i ponizniji. Svi smo bolesni od iste bolesti duha. Ali, svi ćemo na isti način stati pred Kristovu sudačku stolicu. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)