“Stoga, tko god prekrši i jednu od ovih i najmanjih zapovijedi i nauči druge da tako rade, bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom; dok će onaj koji ih bude vršio i naučavao biti velik u kraljevstvu nebeskom.” (Matej 5,19)
Budući da vjerujemo u milost, oprost i ljubav, lako nam je povjerovati da Bogu uopće nije važno kako živimo i što radimo. Međutim, nije tako.
Bogu je stalo do naše sreće, i sada i u vječnosti. On želi da budemo sretni, pa ozbiljno shvaća i naše potrebe. Jednostavno, Bogu smo važni.
Budući da smo mu važni, On čini sve što je u Njegovoj moći da nas sigurno provede kroz život. On je proglasio načela života i ponašanja, da bismo mogli biti zdraviji i sretniji na duhovnom, fizičkom, društvenom i mentalnom području svoga postojanja. U Starom zavjetu, mnoge takve propise Bog je objavio svom negdašnjem izabranom narodu. U Novom zavjetu nam je otkrio nova pravila sretnog i zdravog života. U novija vremena nastavio je usmjeravati svoju Crkvu preko dara Duha proroštva.
On želi da Njegove savjete primimo krajnje ozbiljno, čak i one koji nam ne izgledaju značajni i važni. Mi ne smijemo odbacivati ovaj ili onaj savjet Biblije i Duha proroštva samo zato što se ne uklapa u naša shvaćanja.
Mi smo dužni ne samo primjenjivati božanska načela u svom svakodnevnom životu već ih otkrivati i drugima. U tu smo dužnost poučavanja uključeni kao roditelji i članovi obitelji, kao vjernici u Crkvi, kao pripadnici svoje društvene sredine, kao suradnici na poslu.
Mi smo predstavnici Vladara svemira. On želi da Ga shvatimo isto onako ozbiljno kao što On shvaća nas, naše potrebe i naše probleme.
I tako ćemo kao kršćani biti vjerni Bogu i u malom i u velikom, primjenjivat ćemo sva načela Biblije u pravom kršćanskom duhu ljubavi. Gospode, pomozi nam da to postignemo. (George R. Knight, Hodati s Isusom po Gori blaženstva)