„Dalje je govorio: Kraljevstvo je Božje kao čovjek, koji baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, danju ili noću: Sjeme niče i raste, a da on to ne zapazi. Samo od sebe donosi zemlja rod, najprije biljku, onda klas, napokon puno zrno u klasu.“ (Marko 4,26-28)

Bilo bi veličanstveno kad bi bilo moguće od prvog trenutka, čim smo došli do odricanja od sebe i predaje svoje volje Kristu, imati neuznemiravanu pobjedu. Međutim, moramo se suočiti sa stvarnošću. Čak i kršćanin koji raste ne održava stalnu ovisnost od Božje sile. Kad Bog sadi drvo, On stavlja u zemlju sjeme. Zato se nemojmo obeshrabrivati kad shvatimo da naša poslušnost sve vrijeme nije savršena. Na prvom mjestu Bog nas ne prihvaća zbog poslušnosti. Prihvaća nas kad Mu dođemo oslanjajući se na zasluge Krista koji je umro umjesto nas. Naša prihvaćenost pred Njim i sigurnost našeg spasenja potpuno su usidrene dok produžavamo prihvaćati ono što je Isus učinio za nas na križu. A nadalje, Bog se sam brine za rast.

Jedini put ka pobjedi i poslušnosti jeste gledanje na Isusa, na ono što je On učinio i želi učiniti u našem životu. Dok rastemo kao kršćani, naše povjerenje i potpuna ovisnost od Njegove sile neće biti stalni. Ponekad ćemo se sjetiti da ne možemo pobijediti sotonu svojom snagom. Zato nećemo ni pokušavati. U želji za pobjedom gledat ćemo na Isusa i On će nam darovati pobjedu. Možda ćemo ponekad smatrati da možemo riješiti probleme sami i tada ćemo pasti i završiti poraženi. Međutim, to nije razlog za razočarenje. Bog se pobrinuo za snagu kojom možemo biti poslušni a i za oproštenje i iskupljenje od grijeha. Postoji nekoliko misli u knjizi Put Kristu, od Ellen G. White za koje smatram da bismo ih mogli zapisati na poseban listić i čuvati ih stalno u svojoj Bibliji. (str. 64 orig.). „Ima i onih koji su upoznali Kristovu ljubav koja prašta, i koji zaista žele biti Božja djeca, ali su svjesni nesavršenosti svog karaktera, grešnosti svog života, pa zato sumnjaju da je Sveti Duh stvarno obnovio njihovo srce. Takvima bih rekla: Ne povlačite se obuzeti očajanjem! Mi ćemo se često morati bacati pred Isusove noge i plakati zbog svojih nedostataka i pogrešaka, ali se ne smijemo obeshrabriti! Čak i ako nas je neprijatelj nadvladao, Bog nas ne odbacuje, ne zaboravlja i ne napušta… Kad budemo posumnjali u svoju silu, oslonimo se na silu svog Otkupitelja.“ (Morris Venden, Djelotvorna vjera)