„Nakon toga vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu! A onaj prijašnji glas, što ga ono začuh kao glas trublje što govoraše sa mnom, reče: Uziđi ovamo i pokazat ću ti što se ima dogoditi nakon ovoga!“ (Otkrivenje 4,1)
Pošto je napisao poruke anđelima sedam crkava, Ivan počinje opisivati novi prizor: piše kako ga glas poziva da podigne pogled prema nebu. Od ovog trenutka i nadalje, cijela se knjiga prvenstveno bavi onim što je Ivanove točke gledišta predstavljalo u budućnost (od oko 95. godine nakon Krista). Zašto bi nam bila potrebna knjiga koja govori o budućnosti? Zato što Bog želi da znamo kako se možemo osloniti na Njega i da će nas odvesti tamo kuda trebamo stići.
Godine 1992. imao sam prednost sa svojom obitelji posjetiti Disneyland u južnoj Kaliforniji. Moje je najveće strahovanje u tom trenutku bilo da se ne odvojimo jedni od drugih. Posebno sam se brinuo za svoju djecu, jer su u to vrijeme imala 10, 6 i 4 godine. Objasnio sam djeci kako se moraju, ukoliko se izgube, zaustaviti upravo na mjestu gdje se nalaze i sačekati da ih nađemo. Ukoliko se ne pojavimo za jedan sat, trebaju krenuti prema ulazu u park i tamo nas sačekati.
Sve je išlo dobro do 21:30. U zbrci koja je zavladala nakon električne parade, izgubili smo svoju desetogodišnju kćerku u blizini zamka koji se nalazio u sred parka. Odmah sam rekao svima da ostanu na mjestu na kome se nalaze, a ja sam pošao, probijaju će se kroz mnoštvo, prema mjestu s koga smo pratili paradu. Išao sam gore-dolje, pozivao je po imenu, ali odgovora nije bilo. Panika me neosjetno počela obuzimati. Gdje bi mogla biti?
Kako ću je pronaći u mnoštvu? Kad mi je postalo jasno da ona više nije u tom dijelu parka, odveo sam cijelu grupu do sljedeće atrakcije, rekao svima da me tu čekaju i pošao prema ulazu u park. U agoniji, neprestano sam se molio dok sam sebi postavljao pitanja: Što učiniti ako ona nije na ulazu? Kome se obratiti? Kako je naći? Prolazio sam glavnom prometnicom u strahu i drhtanju.
Kad sam stigao do ulaza, nisam je ugledao. Međutim, vidio sam neko mjesto u sjenci i odlučio vidjeti da li se tamo krije. Upravo sam pošao, kad je pozvao jedan drhtavi glas: “Tata!” Okrenuo sam se i ugledao je na klupi. Neizrecivo radostan zagrlio sam je. Ni jedna riječ prigovora nije sišla s mojih usana.
Ona je zaboravila dio dogovora kako treba ostati na mjestu i odmah je prešla na plan B, izazivajući time strah u cijeloj obitelji. Međutim, svi smo se radovali da je na kraju sve ispalo dobro. Bog nam je dao Knjigu otkrivenja kako bi nas poštedio sličnog straha. Sjećajući se uputa koje postoje u njoj nećemo se izgubiti u mračnoj budućnosti.
Gospode, hvala Ti što si nam dokazao da poznaješ budućnost i da si u stanju sigurno nas dovesti kući. Daj nam uši koje čuju i srce koje razumije! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)