„Ne treba da se bijete; postavite se, stojte pa gledajte kako će vam pomoći Jahve.“ (2 Dnevnika 20,17)

Čovjek je došao u zemlju koju je trebalo naslijediti njegovo potomstvo sa svojom ženom, stadima, slugama i rođacima. Ljudi te zemlje izašli su ga pozdraviti pa su ga upitali: „Kako ti je ime?“ A on je odgovorio: „Ime mi je otac mnogih“. „Lijepo,“ rekli su. „A koliko djece imaš?“ „Pa, ovaj… da… Nemam još ni jedno.“ Ljudi su se nasmijali.

Obratili su se njegovoj supruzi: „Kako se zoveš?“

„Ime mi je ‘majka narodima’“. „Mora da ti je to drugi brak. Koliko djece imaš?“ „Ovaj, da li je vrijeme u Kanaanu uvijek ovako lijepo?“ „Koliko djece imaš?“ „Nemam djece.“ „A koliko ti je godina?“ „Devedeset.“

Ovaj čovjek i njegova žena savjetovali su se pa su rekli: „Bog je obećao nešto što ne može ispuniti. Potrebna Mu je naša pomoć. Bog pomaže onima koji pomažu sami sebi!“ Tako su smislili „mudar“ plan koji je urodio teškim neprilikama.

Vidimo drugog čovjeka na prijestolju od slonovače, u mramornoj palači. Ime mu je Mojsije. Bog dolazi k njemu i nalaže mu da povede Izrael iz Egipta u Obećanu zemlju. Mojsije je rekao: „Našao si pravog čovjeka. Upravo zato sam diplomirao sa odličnim ocjenama na Vojnoj akademiji. Počinjem!“

Zamahnuo je mačem i ubio jednog Egipćanina. Zatim je pobjegao u pustinju u kojoj je proveo četrdeset godina napasajući ovce. Tada mu se Bog ponovo približio i podsjetio ga da treba izvesti Izrael iz Egipta.

„O ne, to ne mogu. Rođeni sam pastir.“

Bog je vidio da je Mojsije sada spreman, jer je shvatio svoju bespomoćnost. Zato je mogao povesti narod u velike pobjede. A i narod koji je imao ovakvog vođu, morao je sam naučiti istu pouku. Gospod im je obećao da će se On boriti za njih, a oni su često strahovali od svojih neprijatelja. I oni su morali naučiti da Bog ima moć da učini ono što je obećao, da Mu nije potrebna naša pomoć da postigne ono što je obećao da će ostvariti za nas. Priznanje naše bespomoćnosti da nešto sami uradimo jeste posljednji korak prije nego što Mu priđemo. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)