„Vi, naime, niste primili duha ropstva da ponovo budete u strahu, već ste primili duha posinjenja kojim vičemo: Abba – Oče!“ (Rimljanima 8,15)
Posvojeni u Božju obitelj. Kakva je to prednost biti kršćanin. Ova istina je jasnija kada razumijemo potpune posljedice posvojenja u Pavlovom svijetu. U rimskom svijetu prvog stoljeća poočim je smišljeno posvajao sina (često kao odraslu osobu) kako bi očuvao svoje ime i imanje. Kao takvog društvo ga je smatralo jednakim rođenom sinu te je čak mogao uživati i u očevoj pozornosti više od rođenih sinova.
Posvojenje u neku uvaženu obitelj bila je čast. A za kršćane nema veće časti nego biti posvojen u Božju obitelj i očuvati Očevo ime i vrijednosti.
Cijeli proces posvojenja uklanja iz nas strah, vodi nas iz ropstva grijeha prema slobodi sinova i kćeri. Ako grijeh i njegove zamke vode u strah, apostol Ivan nam kaže da nas posvajanje u Božju obitelj oslobađa straha. „U ljubavi nema straha, naprotiv, savršena ljubav isključuje strah.“ (1. Ivanova 4,18)
Biti posvojen u Božju obitelj znači da ne trebamo strahovati od Oca. Naime, mi Mu se možemo obratiti ne samo službenim imenom Otac već i Abba. Abba je uobičajenija riječ. Kada bi Židovi Boga oslovili Ocem, obično bi brzo dodali i „na nebu“ kako bi pokazali Božju transcendentnost i udaljenost od njih.
Mnogi pisci tvrde da je Abba slično našem izrazu „tata“ ili „tatice“. Čak ako je to i istina, ovu riječ ne treba rabiti nepromišljeno i bez poštovanja. Trebamo znati da je otac u rimskom kućanstvu bio poštovana osoba koja je doslovno mogla osuditi člana obitelji na smrt. Zato premda izraz Abba upućuje na ljubav i bliskost, to je i dalje izraz poštovanja.
Isus se obratio Bogu s „Abba Oče“ u Getsemanskom vrtu. A u današnjem retku saznajemo da i mi imamo istu prednost. Sam izraz odražava Božju bliskost sa svakim od nas. On nije tamo negdje, već s nama, voljan pomoći u vrijeme potrebe.
Hvala, Bože, što si naš Abba, naš Otac. Pomozi nam danas da saznamo kako možemo biti bolji sinovi i kćeri, kako ti bolje prići u vrijeme potrebe i predstavljati obiteljsko ime. (George R. Knight, “Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima”)