„Što ćemo dakle reći na ovo? Ako je Bog za nas, tko će na nas?“ (Rimljanima 8,31)
Teško se izgubiti. Nebeski Bog ne gleda nas mikroskopom da bi pronašao moguću mrlju ili nedostatak koji bi Mu omogućili izgovor da nas isključi iz nebeskog nasljedstva. Sve nebeske sile sjedinjene su u namjeri da nam spasenje učine što lakšim.
Isus koristi svaku privlačnost, svaku primamljivost, da usmjeri našu pažnju i osjećanja ka sebi. Nudi nam svoju ljubav, zajednicu, mir i boravak s Njime za svu vječnost u Njegovom kraljevstvu. Ako sve ovo prezremo, On još uvijek ide za nama, podsjeća nas kroz svoju Riječ, kroz svoje sluge, kroz naše umove, kroz naše mile i drage koji su Njegovi, kroz savjest, kroz životne teškoće, kroz svog Svetog Duha i na kraju kroz prepreku veću od svih – kroz Golgotu. On nas podsjeća da je još uvijek tamo, da čeka i da nije voljan da izgubi bilo koga od nas „jer neće da se tko izgubi“. (2. Petrova 3,9)
Prijatelji moji, čujte! Molim vas da nikad ne povjerujete u misao da je teško spasiti se a lako izgubiti se. Ako je Bog s nama, tko će na nas? Zahvalan sam za velike prepreke koje je On postavio na moj put. Zahvalan sam što je Bog učinio svaku pogodnost svima kako bi bili spašeni, vječno spašeni, da možemo sa Njim živjeti zauvijek.
Najjači argument je ovaj: ako ću biti izgubljen, moram se boriti protiv Boga, a to je veoma teško. Moram se boriti protiv Isusa i moram se boriti protiv Svetog Duha. Moram se oduprijeti molitvama i brizi svih mojih kršćanskih prijatelja, koji se mole za mene. Moram se boriti protiv dvije trećine anđela u svemiru.
A ako izaberem spasenje, sve što imam protiv sebe je sotona i jedna trećina, dakle manjina anđela, koja je vikala i tražila milost u Isusovoj prisutnosti dok je bio na Zemlji. Dok je bio ovdje, Isus je obećao da će se protiv njih boriti za mene. Nije ni čudo što je teško izgubiti se! „Kristova ljubav tako obilno dana, milost Božja preko mjere; milost viša od neba, dublja od najdubljeg mora.“ (Morris Venden, Djelotvorna vjera)