„Ona postiže da se svima – malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima – udari žig na desnicu ili na čelo, i da nitko ne mogne kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina.“ (Otkrivenje 13,16.17)
Ekonomski izazov naveden u ovom tekstu nije karakterističan samo za vrijeme posljetka – on je predstavljao dio stvarnog života tijekom cijele kršćanske povijesti. Na primjer, Ivan Zlatousti redovito je kritizirao rasipnu uporabu bogatstva. On je živio vrlo jednostavno, čak i u vrijeme kada je obavljao službu biskupa u Carigradu. A za vrijeme svoje karijere odbio je od sebe ostale bogate biskupe i političku elitu, što je konačno prouzročilo njegovo progonstvo i smrt. Bogata Olimpija je velikodušno davala svoj novac siromašnima, iako su se mnogi tome protivili. Njena trajna podrška Ivanu Zlatoustom i njegovim gledištima izazvala je vlasti da joj oduzmu ostatak njenog bogatstva.
Ekonomski kompromisi uobičajeni su u suvremenom društvu. Jedan intervju objavljen u časopisu Christianity Today naglašava da su bankroti za 18,6% češći u zemljama u kojima su otvorene kockarnice. Stopa samoubojstvo je četiri puta češća na područjima tih kockarnica. Ipak, država ima velike koristi od kockarnica, a one same daju bogate priloge crkvama i dobrotvornim ustanovama kako bi ih umirile. Novac govori, a mnogi ljudi slušaju, čak i po cijenu ušutkavanja.
Odbori lokalni crkava u različitim Crkvama namještaju, otpuštaju i plaćaju svoje svećenike. U takvim okolnostima svaka propovijed ima i svoje financijske posljedice. Na primjer, neki je mladić upoznao Krista razgovaraju uličnim pastorom. Vratio se u svoju domaću crkvu i upitao svoga pastora zašto nikada s propovjedaonice ne govori o istinskom obraćanju. Pastor je odgovorio kako mora paziti o čemu govori da ne uvrijedi svoje đakone. Kada naše ekonomsko stanje bude ugroženo, nama je teško pogledati istini u oči. Postaje nam tada lako prilagoditi svoje poruke kako bi nam plaća nastavila doticati.
Dozvolite da odemo još jedan korak dalje. Kada kupimo nešto što nam nije potrebno samo zato što su to isto nabavili i naši poznanici, ne sklapamo li kompromis sa svjetovnim sustavom vrijednosti? Možemo li biti rasipni u svojim potrošačkim navikama, iako znamo da svakoga dana 40 tisuća ljudi umire od gladi? Kada znamo da samo pola dolara nekom djetetu može u zemljama u kojima bijesni glad osigurati hranu za cijeli dan? Kada znamo da smo prekovremene sate koje smo utrošili na zarađivanje tog novca mogli iskoristiti kako bismo bili sa svojom djecom ili svojim bližnjima propovijedati Krista?
Otkrivenje ne dozvoljava podijeljenu odanost. Mi se moramo odlučiti između Boga i svijeta i između sustava vrijednosti te dvije strane. Kao kršćani mi smo građani jednog potpuno drugačijeg kraljevstva.
Gospode, sve što imam stavljam Tebi na raspolaganje. Nauči me kako sve to upotrijebiti Tebi na čast. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)