„Otkrivenje Isusa Krista: njemu ga dade Bog da on pokaže slugama svojim ono što se ima dogoditi ubrzo.“ (Otkrivenje 1.1)
Tekst kaže da će se događaji, opisani u Otkrivenju, uskoro odigrati. Na koji način je pisac došao do takvog saznanja? Da li bi itko tko ima zdravu pamet rekao da 1900 godina predstavlja blisko vrijeme? Što je on ustvari htio reći?
Neki komentatori kažu da tih 1900 godina treba promatrati iz Bože perspektive, a ne iz naše. Zar nije rečeno da je jedan dan u Božjim očima kao tisuću godina (2. Petrova 3,8)! U tom smislu Isusov dolazak uvijek je bio blizak, uskoro! Za Boga je razdoblje od tisuću godina samo jedno zrnce pijeska u neiscrpnoj klepsidri (vodeni ili pješčani sat) vremena.
Taj odgovor može biti upotrjebljiv, ali nije dovoljan za većinu od nas. U stvari, apostol Ivan nije napisao Knjigu otkrivenja da bi se njome Bog poslužio, već da ” pokaže slugama svojim ono što se ima dogoditi ubrzo“. Kada je anđeo pristupio Petru zatvorenom u tamnici (Djela 12,7), i rekao: “Ustani brže!” (ista riječ kao i riječ ubrzo upotrijebljena u Otkrivenju), anđeo svakako nije imao na umu da Petar treba prodrijemati sljedećih 1900 godina. Što bi prvi čitatelji Otkrivenja rekli o tom komentaru? Da li se Isus, ili Ivan, ovdje prevario? Kako protumačiti te riječi?
Da naglasimo jedno, izgleda da se takva izjava nekako redovno čuje iz Božjih usta. Čak i u Starom zavjetu često stječete utisak da je Božji veliki završni postupak upravo pred vratima! Kada stignete do Evanđelja, ni Isusove izreke ne ostavljaju nam mnogo vremena, najviše nekoliko godina ili desetina godina, zar ne? Pismo stalno govori da je vrijeme posljetka pred vratima, da nemamo mnogo vremena.
Jednostavno izgleda da Bog zna da se u ljudskoj duši nešto neobično događa uvijek kada ima mnogo vremena na raspolaganju. Mi znamo da svaki trenutak može biti i posljednji, a da, ipak živimo kao da će se naša povijest produžavati godinama i desetinama godina. Opisivanje vremena kao kratkog razdoblja odgovara ljudskim potrebama. Ono nam pomaže da se usredotočimo na ono što je najvažnije. Ono nas osposobljava da pravilno odredimo važnost za sve ono što nam preostaje u životu.
Učenik je išao pred rabina i upitao: “Kada ću biti prav pred Bogom?”
Rabin je odgovorio: “Na dan koji prethodi tvojoj smrti!”
Student je zbunjeno upitao: “Ali, kako ću znati kada ću umrijeti?”
Rabin je mirno odgovorio: “Nitko to ne zna i zato Pismo kaže: ‘Danas ako glas Njegov čuješ nemoj da otvrdne tvoje srce!” Ovako ili onako, sve će se ubrzo odigrati. Važno je samo kako ćemo odgovoriti na izazove te stvarnosti!
Gospode, pomozi mi da danas živim imajući vječnost pred očima. Pomozi mi da tako proživim svaki trenutak i da se tako ponašam prema svakom čovjeku kao da već sada trebam dati konačni obračun o svom životu! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)