“A moj će Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku vašu potrebu raskošno prema svom bogatstvu.” (Filipljanima 4,19)
Teško je iskusiti živu vjeru kada smo u tami i obeshrabrenju. No upravo je to vrijeme, više nego ijedno drugo, kada trebamo pokazati vjeru. Netko će reći: “Ali ja se u takvim trenucima ne mogu moliti s vjerom.” Pa zar ćeš onda dopustiti Sotoni da pobijedi samo zato što osjećaš da mu se ne možeš oduprijeti? Kad vidi da ti je božanska pomoć najviše potrebna, najsnažnije će te pokušati odvojiti od Boga. Ako te može držati daleko od Izvora snage, znat će da ćeš hoditi u tami i grijehu. Nema većega grijeha od nevjere. A gdje u srcu postoji nevjera, postoji i opasnost da će ona doći do izražaja. Usta trebaš držati zatvorena uzdama i žvalama kako izgovaranjem nevjere ne bi izvršio štetan utjecaj ne samo na druge, već i samog sebe doveo na neprijateljsko tlo.
Ako vjerujemo u Boga, naoružani smo Kristovom pravednošću, uhvatili smo se za Njegovu silu. … Razgovaramo s našim Spasiteljem kao da je tu pokraj nas.
Naša je prednost da nosimo potvrdu naše vjere — ljubav, radost i mir. Kada to činimo, bit ćemo sposobni dati moćne dokaze Kristova križa. Kad naučimo hoditi s vjerom a ne s osjećajima, imat ćemo Božju pomoć upravo kada nam je potrebna i Njegov će mir ući u naša srca. Upravo je ovakvim životom povjerenja i poslušnosti živio Henok. Ako naučimo tu lekciju jednostavnog povjerenja, dobit ćemo svjedočanstvo kao i on — da smo ugodili Bogu.
Ako Bogu predamo svoju dušu u iskustvu žive vjere, Njegova nas obećanja neće iznevjeriti jer ona nemaju drugih ograničenja osim naše vjere.