„Ne ostavljajmo, kako neki običavaju, svoga vlastitog sastanka, već se sokolimo međusobno, i ovo to više što više vidite da se približuje Dan!“ (Hebrejima 10,25)
Oni koji pripadaju zajednici vjere nikada ne smiju zanemariti okupljanja jer je to Božji određeni način da vodi svoju djecu prema jedinstvu, da bi u kršćanskoj ljubavi i zajedništvu mogla pomagati, jačati i hrabriti jedni druge.
Kao braća našega Gospodina, mi smo pozvani u sveto zvanje na svet i sretan život. Budući da smo pošli uskim putem poslušnosti, osvježavajmo svoje misli međusobnim razgovorima i razgovorima s Bogom. Kada vidimo da se približava dan Gospodnji, okupljajmo se često da proučavamo Njegovu Riječ, da potičemo jedni druge na vjernost sve do kraja. Ova zemaljska okupljanja su Božje određeno sredstvo da imamo priliku razgovarati jedni s drugima, prikupiti svu moguću pomoć da bismo se pripremili na pravilan način i da u nebeskim stanovima dobijemo svoju obećanu baštinu.
Imajte na umu da se na svakom skupu susrećete s Kristom, Gospodarom naših skupova. Potičite brigu jedni za druge jer nije dovoljno da se jednostavno međusobno poznajemo. Mi moramo upoznati jedni druge u Kristu Isusu! Dobili smo zapovijed da se „sokolimo međusobno“. To je osnovna misao Evanđelja. Osnovna misao svijeta je sebičnost. Željela bih ohrabriti one koji se sastaju u malim skupinama da slave Boga. Braćo i sestre, nemojte se obeshrabriti zato što vas je tako malo na broju! Drvo koje samo stoji u polju, pušta svoje korijenje dublje u zemlju, širi svoje grane mnogo dalje na sve strane, raste snažnije i simetričnije jer se samo bori s olujama ili raduje na svjetlu Sunca. Tako i kršćanin, oslobođen zemaljske zavisnosti, može naučiti potpuno se oslanjati na Gospodina i može dobivati snagu i hrabrost iz svakog sukoba.
Neka Gospodin blagoslovi raštrkane i usamljene pojedince i neka ih učini svojim uspješnim radnicima. (Ellen G. White, Naše visoko zvanje)