„Okrenuh se da vidim glas koji govoraše sa mnom. I okrenuvši se, vidjeh sedam zlatnih svijećnjaka, a posred svijećnjaka netko kao Sin Čovječji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom.“ (Otkrivenje 1,12.13)

Zapazili smo jučer da zamisao o „Sinu Čovječjem“ usred zlatnih svijećnjaka odgovara simbolici starozavjetnog ugovora. Starozavjetni ugovor po svemu liči na današnje ugovore. Dvije strane u ugovoru prihvaćaju neki oblik međusobnog odnosa – da grade kuću, da sklope brak, da idu u školu. Ugovor u neku ruku uspostavlja vezu između ljudi ili između ljudi i neke ustanove.

Zanimljiv dio starozavjetnog ugovora je dio koji se odnosi na blagoslove i prokletstva (vidi Ponovljeni zakon 28). Iako te riječi današnjem čovjeku zvuče neobično, zamisao koju iznose potpuno je neprihvatljiva. Dozvolite mi da to objasnim!

Prije nekoliko godina srušio se most u mom gradu. Događaj je predstavljao pravu katastrofu za cijelu društvenu zajednicu, jer je poslovni dio grada bio pretvoren u slijepu ulicu. Svi poslovi su prestali. Kupci više nisu dolazili trgovcima. I ne samo to, postalo je neophodno da čovjek kilometrima putuje da bi prešao preko rijeke široke samo dvadesetak metara.

Stanje je postalo tako očajno da su gradski oci, kada je konačno sklopljen ugovor o gradnji novog mosta, bili prinuđeni reći: „Mora se odrediti datum do kojega most mora biti završen!“ Vlasti su odredile da most mora biti završen do 26. svibnja te godine, za oko šest mjeseci. Gradski oci dopunili su ugovor „blagoslovima i prokletstvima“. Ako budu pustili most u saobraćaj prije isteka roka, graditelji će za svaki dan dobiti po deset tisuća dolara, a za svaki dan zakašnjenja biti će im od ugovorene svote oduzeto po deset tisuća dolara. Most je bio završen 1. svibnja, 26 dana prije roka!

Dobra evanđeoska vijest ističe da je Bog u Kristu na križu i svojim uskrsnućem već ispunio obveze iz ugovora (Djela 13,32.33; 2 Korinćanima 1,20). Za one koji su uspostavili odnos s Kristom, ugovor ne sadrži nikakve odredbe koje ulijevaju strah. Božja su nam obećanja potpuno dostupna u Kristu. Mi se možemo osjećati potpuno sigurnima u svom odnosu prema Njemu.

Mnogi se kršćani osjećaju nesigurnima. Ne znaju da li su učinili dovoljno, ne znaju da li su pravi pred Bogom. Isus im kaže: „Ja sam ovdje među vama!“ Da li su te Crkve savršene? Da li su učinile sve što se od njih očekivalo? Ne! Potpuno je jasno da su nesigurne, da čine greške, i da se, bar na neki način, udaljavaju od Isusa. Međutim, On i dalje prolazi između svijećnjaka kao Bog vjeran svom zavjetu, kao Bog koji nikada neće napustiti svoj narod.

Gospode, vjerujem da je Tvoja žrtva dovoljna da me spasi. Učini da mi ta misao već danas postane potpuno jasna! (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)