„A ja vam kažem: Svaki, koji pogleda na ženu požudno, već je u srcu svojemu učinio s njom preljubu.“ (Matej 5,28)
Ako je istina da se misli i želje srca računaju isto kao djela, i da smo sagriješili kad smo u unutrašnjosti podlegli iskušenju, bilo da smo nastavili i počinili djelo ili ne, zašto onda ne nastaviti s djelom? Ako smo već sagriješili i izgubili bitku, zašto ne nastaviti sa grješnim djelom?
Ima velikih moralnih razloga zbog kojih ne treba nastaviti s grješnim djelom – razloga koji se nimalo ne tiču Boga, pobjede ili duhovnog života. Ako imamo dovoljno čvrstu volju uzdržati se da ne ubijemo nekoga na koga se ljutimo, moći ćemo ostati van zatvora, a to je dosta veliki dobitak. A postojat će i neke očigledne prednosti za osobu na koju se ljutimo! Ima mnogo vrsta moralnih pogodnosti koje možemo požeti zbog moralnog ponašanja. Ali to još uvijek nije pobjeda u Božjim očima.
Postoji i drugi razlog, pored moralnih prednosti, koji odobravaju stav da ne treba slijediti svaki unutrašnji grijeh vanjskim djelom. Dostupna nam je sila kojom se možemo okrenuti od grijeha Isusu i Njegovoj sili prije nego što se unutarnji poraz pokaže i izvana.
Kad shvatimo da smo već sagriješili, dok smo u unutrašnjosti podlegli grijehu, i ako to ne zovemo više pobjedom, imamo mogućnost okrenuti se za pokajanje Bogu prije nego što učinimo i samo djelo. Možemo shvatiti da su naše oči nekako bile privučene da se udalje od Krista, i da ne smijemo pokušavati boriti se sa neprijateljem svojom vlastitom snagom, već trebamo priznati svoju bespomoćnost i okrenuti se Isusu.
Kršćanin koji raste može doživljavati mnoštvo prilika u kojima će uhvatiti sebe kako se oslanja na svoju snagu i u unutrašnjosti podliježe iskušenju. Zbog moralnih pogodnosti koje dobiva, može biti prinuđen stisnuti zube i osloniti se na svoju kičmu, da ga održi kako se unutrašnji poraz ne bi nastavio u grijeh izvana. Međutim, to ne bismo smeli zvati pobjedom! Ako nismo voljni priznati kako smo odvojeni od Krista, trebat će nam mnogo vremena da se ponovno svojevoljno vratimo i za silu priđemo Njemu. Ali kad priznamo da smo već sagriješili i vratimo se u pokajanju Njemu, On nam može podariti i pokajanje i novu snagu. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)