„Ali imam nešto malo protiv tebe: imaš ondje nekih što drže nauk Bileama što pouči Balaka da stupicu stavi sinovima Izraelovim te blaguju od mesa žrtvovana idolima i bludu se podadu. Tako i ti imaš takvih koji drže nauk nikolaitski.“ (Otkrivenje 2,14.15)
Očigledno, neki vjernici crkve u Pergamu prihvatili su učenja, slična onima koja je širio Bileam. Oni su, kao i on, pokušavali navesti i druge da zastrane s pravoga puta, prihvaćajući njihove ideje. Tekst spominje i Nikolaite, riječ znači „Onaj koji pobjeđuje ljude“, dok hebrejsko ime Bileam znači „Onaj koji guta ljude“. Ova dva imena, iako iz različitih jezika, imaju u osnovi isto značenje.
Kada je moabski vladar video da dolaze Izraelci, shvatio je da je Bog Izraelov neusporedivo snažniji i moćniji od njegove vojske i da ga ne može pobijediti. Tako je vladar, po imenu Balak, pokrenuo sjajnu ideju. Naći će proroka koji poštuje Izraelskog Boga i nagovorit će ga da ih prokune. Onda će ih njihovo božanstvo odbaciti i Balak će biti u stanju pobijediti ih u sukobu.
Čuvši za Bileama, Balak mu je poslao svoje predstavnike: „Vladar Moaba ti nudi veliku svotu novca ukoliko dođeš i prokuneš Izraela.“ Pohlepan prema novcu, prorok je odlučio prihvatiti ponudu, iako je znao da će time izazvati Gospodnje nezadovoljstvo.
Na svom putu prema Moabu, Bileam je obavio svoj čuveni razgovor s magaricom. Iako mu je Bog pokazao da se nalazi na pogrešnom putu, nastavio je putovanje i pokušao prokunuti Izraela. Međutim, umjesto prokletstva, iz njegovih usta izlazili su samo blagoslovi. Vladar koji ga je najmio veoma se razljutio (Brojevi 22-24).
Međutim, Bileam je i dalje dosljedno izjavljivao: „Ja sam Gospodnji prorok i mogu reći samo ono što Gospod stavi u moja usta!“ Bez obzira koliko se trudio, Bileam nije mogao prokunuti Izraela, pa zato nije ni dobio obećanu nagradu. A onda mu je pala na um odlična misao:
„Ukoliko pronađemo neki način da zavedemo Izraela sa pravog puta, Bog će ga odbaciti i ti ćeš ih moći pobijediti u sukobu!“ Kao dio ovog lukavog plana, Bileam se poslužio privlačnošću neznabožačkih svetkovina i nemorala povezanog s njima kako bi privukao neke Izraelce na grijeh time što će prinijeti prinose idolima i upustiti se u religiozni nemoral. Bog je zbog toga povukao svoju zaštitu nad Izraelom i teška bolest pokosila je mnoge među njima (Brojevi 25. poglavlje i 31,16).
Priča o Bileamu naglašava našu ovisnost od božanske zaštite. Grijesi koji se nama čine tako bezazlenim imaju strašne posljedice ukoliko nas uspiju odvojiti od Gospoda. Crkva u Pergamu smatrala je opravdanim nagodbe koje je sklapala s neznabožačkim običajima, iako je time sebe dovodila u tešku opasnost.
Gospode, pomozi mi da prepoznam neželjene posljedice svojih svakodnevnih aktivnosti i da se pravilno postavim, u skladu s Tvojom voljom. (Jon Paulien, Evanđelje s Patmosa)