“Od sada blago onima koji umiru u Gospodinu! Da, veli Duh, neka počinu od svojih napora, jer ih prate njihova djela!” (Otkrivenje 14,13)
Elizeju nije bilo dano da pođe za svojim gospodarom u ognjenim kolima. Gospodin je dopustio da se razboli od dugotrajne bolesti. U dugim satima patnji i slabosti tijela, njegova vjera se čvrsto hvatala za Božja obećanja, a on je uvijek gledao oko sebe nebeske vjesnike koji su mu donosili utjehu i mir. I kao što je na visinama u Dotanu gledao oko sebe nebeske čete, ognjena kola Izraelova i konjanike, tako je i sada bio svjestan nazočnosti anđela punih sućuti, i hrabrio se. Cijeloga svojeg života pokazivao je čvrstu vjeru i što je više spoznavao Božju providnost i Njegovu milost i milosrđe, njegova je vjera sve više sazrijevala i pretvarala se u čvrsto pouzdanje u Boga. Kad ga je smrt pozvala, bio je spreman počinuti od svojeg truda. …
Elizej je mogao reći s punim povjerenjem: „A moj će život Bog otkupiti iz groba i sigurno će me uzeti k sebi.“ (Psalam 49,15 — NIV) Radosno je mogao posvjedočiti: ‘Ja znadem dobro: moj izbavitelj živi posljednji će on nad zemljom ustati.’ (Job 19,25) ‘A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati!“
Krist smatra svojima sve one koji vjeruju u Njegovo ime. Životodavna sila Kristovog Duha koja stanuje u smrtnom tijelu povezuje s Isusom Kristom svaku dušu koja vjeruje. Oni koji vjeruju u Isusa, dragocjeni su Njegovom srcu jer je njihov život sakriven s Kristom u Bogu. …
Kakvo će veličanstveno biti jutro uskrsnuća! Kakav će divan prizor biti kada Kristu iskažu divljenje svi koji vjeruju u Njega! Svi koji s Kristom sudjeluju u Njegovom poniženju i patnji, sudjelovat će s Njim i u Njegovoj slavi. Zahvaljujući Kristovom uskrsnuću iz mrtvih, svaki vjernik koji zaspi u Isusu izići će kao pobjednik iz tamnice. Uskrsli vjerni će uzviknuti: „Gdje je smrti, tvoja pobjeda? Gdje je smrti, tvoj žalac?“ (1. Korinćanima 15,55) (Ellen G. White, Borba i hrabrost)