“Jer one ću poštovati koji mene poštuju.” (1. Samuelova 2,30 — DK)
Iskustvo Daniela i njegovih drugova primjer je pobjede načela nad popuštanjem prohtjevima. Ono nam pokazuje da načelnost u vjerskim pitanjima može pomoći mladim ljudima da svladaju želje tijela i da ostanu vjerni Božjim zahtjevima, iako uz velike žrtve.
Što bi bilo da su se Daniel i njegovi drugovi dogovorili s neznabožačkim službenicima i pristali da pod pritiskom okolnosti uzimaju hranu i piće uobičajeno među Babiloncima? Ovo jedno kršenje načela oslabilo bi njihovu privrženost dobru i odbojnost prema zlu. Popuštajući apetitu, oni bi se odrekli svoje tjelesne energije, bistrine uma i duhovne snage. Jedan pogrešan korak vjerojatno bi izazvao drugi, sve dok veza s Nebom ne bi bila prekinuta i dok ne bi bili odneseni bujicom kušnji. …
Zato što se Daniel oslanjao na Boga s nepokolebljivim povjerenjem, na njega se spustio proročki duh. Dok je od ljudi učio kako treba obavljati dužnosti na dvoru, Bog ga je poučavao da otkriva tajne budućih vremena i da ih objavljuje budućim naraštajima, u simbolima i slikama, čudesne događaje koji će se zbivati u posljednje dane.
Božja je namjera da čovjek uvijek napreduje, svakoga dana dostižući višu točku na putu savršenstva. On će nam pomoći ako mi budemo željeli pomoći sebi. Naša sreća ovdje i u budućem svijetu ovisi o napretku u jednome. Na svakom koraku trebamo se čuvati svega što vodi neumjerenosti.
Draga mladeži, Bog vas poziva na posao koji možete izvršiti Njegovom milošću. … Budite kao Daniel, čisti u ukusu, apetitu i navikama. Bog će vas nagraditi staloženošću, bistrinom uma, snažnim prosuđivanjem i oštrim zapažanjem. Mladi koji se drže čvrstih i nepokolebljivih načela, uživat će blagoslove tjelesnog, umnog i moralnog zdravlja. (Ellen G. White, Borba i hrabrost)