„Bezumnik reče u srcu: “Nema Boga …“ (Psalam 14,1)
Jednom mi je došao čovjek i rekao: „Dosta mi je Boga. Dosta mi je vjere; odričem se svega.“
„Što se dogodilo?“ upitao sam ga.
„Upravo mi je umrla supruga. Čitao sam u Svetom pismu: ‘Što god ištete, vjerujte da ćete primiti i bit će vam.’ Dvije godine molio sam se i vjerovao da mi žena neće umrijeti. Svakog dana govorio sam joj: ‘Ne brini se – nećeš umrijeti.’ I sada je umrla. Nema Boga. Zaboravit ću sve!“
Pogrešno shvaćanje o vjeri prouzročilo je besplodne napore i razočarenja kod tisuća ljudi. Postoje čitave vjerske zajednice i religije izgrađene na ovoj misli o samo-pokrenutoj vjeri. Oni vjeruju da ako možeš dovoljno pozitivno misliti o nečemu, to će se i dogoditi. Vjera nije ništa drugo do povjerenje u Boga. Povjerenje da je On ljubav, da nam želi pružiti najveću moguću sreću.
Isus je osoba dostojna našeg punog povjerenja. Ako to ne vjerujete, još Ga nedovoljno poznajete. Osoba koja još nije potpuno sigurna da može vjerovati Isusu, nije još uspostavila zajednicu s Njim.
Jednom sam ušao u radionicu za kemijsko čišćenje. Prethodne večeri dogodila se u blizini saobraćajna nesreća u kojoj je poginula majka četvoro male djece. Žena, djelatnik čistionice, rekla mi je povodom toga: „Neki bi željeli umrijeti, a žive i dalje. Drugi ne bi trebali umrijeti, i nisu među živima. Mislim da Bog ne zna što radi!“
Upitao sam: „Možemo li optužiti Boga za ovakve događaje?“
Ona se naljutila i otišla u drugu prostoriju. Nije više htjela razgovarati sa mnom. Ova žena pokazala je da ne poznaje Isusa. Povjerenje nije vjerovanje da će Bog učiniti sve za što Ga molimo, na način i u vrijeme kako očekujemo. On dozvoljava čak da dođe i smrt, ponekad u vrijeme kad nam to izgleda neprikladno. Ali ako Ga poznajemo, nećemo otići od Njega kad dođu iskušenja, nego ćemo nastaviti ići s Njim zato što Ga poznajemo i imamo povjerenja u Njega. (Morris Venden, Djelotvorna vjera)