“Adam je slika onoga koji je imao doći…” (Rimljanima 5,14)
Ovo je zanimljiva misao: Adam grešnik je slika bezgrešnoga Krista? Kako je to moguće? Na što Pavao misli?
Jedan način kako se ovo pitanje može razumjeti jest da se pitamo koji su najvažniji događaji u povijesti čovječanstva. Što je vaš odgovor? Je li to izum kotača? Otkriće vatre? Izum tiskarskog stroja? Razvoj računala? Pokus s atomskom bombom?
Sve je to važno, ali iz Pavlove perspektive sve to gubi značenje u svjetlu dvaju događaja koje on citira u Rimljanima 5: pad čovječanstva u grijeh kroz Adama i njegovo otkupljenje kroz Krista. Značenje onoga što su Krist i Adam učinili utječe na svako ljudsko biće koje je ikada živjelo. Adam je slika Krista zato što su obojica utjecala na cijelo čovječanstvo. Oni predstavljaju dva načina suočavanja sa životom. John Brunt je skicirao rezultate našeg odnosa s Adamom i Kristom na sljedeći način:
| Adam | Krist |
| Grijeh je ušao kroz njega (12. redak) | |
| Prekršajem jednoga umrli su svi (15. redak) | Kroz Njega se obilno izlila milost (15. redak) |
| On donosi osudu (16. redak) | On donosi opravdanje (16. redak) |
| Kroz njega je zavladala smrt (17. redak) | Kroz Njega vladamo životom (17. redak) |
| On donosi osudu (18. redak) | On svima donosi život (18. redak) |
| Kroz njegovu nepokornost svi su postali grešnici (19. redak) | Njegovom pokornošću svi će postati pravednici (19. redak) |
Pavao u Rimljanima 5,12-21 piše o dvama načinima života – Adamovom i Kristovom načinu. Osim toga u cijelom kontekstu Poslanice Rimljanima s naglaskom na vjeru on podrazumijeva da su svi ljudi izabrali hoće li se pridružiti Adamu ili Kristu. Svaka će osoba u konačnici ostati s Adamom u životu grijeha i imati neslavan kraj ili će se vjerom ujediniti s Kristom i primiti opravdanje i vječni život. (George R. Knight, Šetnja s Pavlom kroz Poslanicu Rimljanima)